Biblioteka posvećena ne-ljudskim stanovnicima Zemlje

"Cvjetovi" francuskog pisca Marca Martelle te "Tišina zelenog" pjesnikinje Sanje Lovrenčić i ilustratorice Ive Valentić prve su dvije knjige iz nove biblioteke "Sav živi svijet" nakladnika Mala zvona, a predstavljene su u utorak u zagrebačkom Botaničaru.

Biblioteka "Sav živi svijet", lansirana lani, posvećena je ne-ljudskim stanovnicima Zemlje i odnosu ljudi prema njima. Izdanje "Cvjetova" u prijevodu Sanje Lovrenčić čini osam pripovijedaka na rubu dokumentarizma i fikcije naslovljenih imenima cvijeća.

- Marco Martella rastače vlastitu autorsku osobnost, a o vrtovima piše kao o književno stvarnom toposu, poručila je Lovrenčić, koja je i glavna urednica Malih zvona.

Dodala je da se autor predstavlja kroz tri različita "vrtlarska glasa".

- Ne znamo jesu li likovi stvarni ili nisu, narator zbirke je izmišljen. Lik u knjizi je i španjolski pisac, koji doziva duh Teodora Cerića, izgubljenog bosanskog vrtlara, koji je zapravo pseudonim autora, otkrila je Lovrenčić, dodavši da su glavni likovi - vrtovi.

Martella je povjesničar vrtova, vrtlar i književnik, koji živi i radi u Parizu. Urednik je časopisa Vrtovi (Jardins, u nakladi Éditions des Pommes sauvages), godišnje tematske publikacije koja istražuje topos vrta iz filozofskog, egzistencijalnog i poetskog kuta. Njegova djela, potpisana njegovim imenom ili heteronimima objavljena su na francuskom, talijanskom i španjolskom jeziku. Vrtovi u ratno doba lani su izašli i u njemačkom prijevodu. Urednica hrvatskoga prijevoda je Lidija Dujić.

Drugu knjigu, pjesničko-likovnu trilogiju "Tišina zelenog" čine svesci "Bistre slike", "Ulomci iz osobne kronike" i "Tišina zelenog: grad", te objedinjuje različite doživljaje zelenih prostora između gradskog asfalta, pjesnikinje Sanje Lovrenčić i ilustratorice Ive Valentić.

- Tekstovi knjige poetski su, kratki lirski iskazi od par redaka koji podsjećaju na haiku, kazala je kritičarka Andrijana Kost Lajtman.

Za "Tišinu zelenog: grad" rekla je da kroz "kaos gradskog života proviruje zeleno" dok je u posljednjem dijelu zbirke najizraženiji lirski subjekt. Pita se imamo li prava govoriti samo iz vlastite pozicije i zanemarivati pozicije onih koji su na planetu bili prije nas. 

- Obraćaju joj se biljke, a ona se obraća iz perspektive neljudskih bića, biljaka i životinja, koje ne znaju govoriti, dodala je.

Ilustratorica Valentić služila se tehnikom kojom su se služili kaligrafi, pisari, a kasnije i umjetnici "novi literati", gdje se slikar po njezinim riječima mora "dogovarati i s tušem i s papirom". Drugi dio ilustracija napravila je pečatom, koji se gravira u mekanu kamenu.