"Nadia Comăneci i Securitate" - naziv je knjige koja donosi priču o najvećoj rumunjskoj sportašici svih vremena i odnosu sa zloglasnom rumunjskom tajnom službom. Obožavana, nadzirana, zlostavljana - sa samo 14 godina divio joj se cijeli svijet - ne sluteći tamnu stranu njezina uspjeha.
Na ljetnim olimpijskim igrama u Montrealu 1976. zaradila je prvu savršenu desetku u gimnastici i time počela ispisivati povijest. Semafor tehnički nije mogao prikazati takav rezultat, a iz Montreala vratila se s još 6 zlata. Rumunjsko čudo, kako su je zvali, već je tada, kao 14-trogodišnja djevojčica živjela pod strogim nadzorom komunističkog Ceausescuova režima koji je pratio svaki njezin korak.
- Ovo nije samo knjiga o Nadiji gimnastičarki, ovo je knjiga o tome kako je jedan diktatorski režim ušao u sve pore njezinog života, kako se tada tretirao sport. I da budući da je sve u knjizi istina, potkrepljenja arhivskim dokumentima, tajnim snimkama Securitatea, doista se može čitati i kao krimić, govori Stejarel Olarju, autor knjige.
Osim države koja ju je financijski potkradala i branila joj putovanja u inozemstvo, teški teror, psihičko zlostavljanje i izgladnjivanje trpjela je, kao i ostale rumunjske gimnastičarke, od trenera.
- Oni su tada tako radili, oni drugo nisu znali. Grozno je kad pročitate da su djevojčice morale jesti pastu za zube i piti vodu iz wc kotlića jer im nisu dali, ali oni su tada jednostavno samo tako znali, a kad je ona napravila to što je napravila jer je bila predodređena svojom konstitucijom, svojim žarom, svojim godinama, a onda je napravila tu savršenu desetku koja je digla Rumunjsku iz nigdje nekamo, sjeća se Jura Ozmec, sportski novinar.
Priča o tajnoj strani sporta
Sa samo 27 godina ilegalno je pobjegla iz Rumunjske od neizdrživog terora, potraživši sreću u Sjedinjenim Američkim Državama.
- Osim mora arhivskog materijala koji sam pregledao, razgovarao sam s mnogo ljudi koji su svjedoci toga vremena i sa 100 postotnom sigurnošću tvrdim da je sve napisano u knjizi provjerena istina. Razgovarao sam naravno i sa samom Nadijom. Mnogo stvari iz ranijeg djetinjstva se ne sjeća dobro, jer prošlo je više od 50 godina no rado je sa mnom razgovarala i odgovarala na moja pitanja, govori autor knjige.
Priča je to o tamnoj strani sporta u još tamnijim vremenima, onima koja se nikada više ne smiju ponoviti. Današnji sportaši nose se s nekim drugim problemima, koji se odnose na njihovo mentalno zdravlje, o kojima se treba i mora sve glasnije govoriti.