Današnja djeca rade prekovremeno: "Često i u tramvaju učim"

U ovom tjednu u kojem je obilježen Međunarodni dan dječjih prava zanimalo nas je u kojoj mjeri uz pravo na obrazovanje učenici ostvaruju i pravo na igru. Naime, uz brojne školske obveze, izvanškolske aktivnosti i učenje, pitamo se koliko im vremena ostaje za igru, druženje s prijateljima i obitelji. 

Razgovor o tome koliko učenja, a koliko slobodnog vremena otišao je u sasvim drugom smjeru. Evo i zašto. Svi naši mladi sugovornici toliko su zaposleni tijekom dana i tjedna da nam je prvotna ideja pala u vodu. Jana ide u treći razred OŠ Ivana Perkovca u Šenkovcu, trenira atletiku i svira violinu.     

- Škola mi je ovdje u Šenkovcu, atletika mi je u Zaprešiću, a violina u Brdovcu, kaže.

Jakov i Iva idu u drugi razred itekako zahtjevne XV. gimnazije u Zagrebu, ali to nije sve.

- Ujutro nakon što odem u školu u MIOC, nakon toga idem u glazbenu školu, ne stignem doma, ali imam neku pauzu za pojesti, u glazbenoj sam cijelo popodne, dođem doma u kasnim satima i onda još odradim francuski, kaže Jakov.

Kaže, nakon toga i napiše zadaću, a uči gdje stigne. 

- Dosta često i u tramvaju učim, kaže Jakov.

- Kada mi je popodne škola, učim ujutro, zatim idem u školu, nakon škole na trening, dođem doma oko 11 i onda sam toliko umorna da nemam više snage ni za što nego malo biti na mobitelu i spavati, kaže Iva.

Ona trenira taekwondo i sport joj mnogo znači. Taekwondo, ali i nogomet trenira Lukas. I naravno, treninzi nisu u mjestu u kojem živi. Pitamo ga ima li ijedan dan kada ne ide na trening.

- Ima kad sam bolestan ili prehlađen, kaže ovaj učenik 3.razreda OŠ Ivana Perkovca u Šenkovcu.

Učenicima putnicima još je teže.

- Uz brojne školske obveze koje u gimnaziji imamo gubim svaki dan oko dva sata na prijevoz. Jedan sat po smjeru, kaže Ben (3. razred Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec). 

- Ponekad zbog limitiranosti vremenom moraju napustiti aktivnosti, projekte, dopunsku nastavu jer su ograničeni na prijevoz, kaže ravnateljica Gimnazije Josipa Slavenskog Sandra Breka-Ovčar.

Učenici se sve češće žale

Ravnatelji, učitelji i profesori kažu kako im se učenici sve češće žale da im se teško nositi s brojnim obvezama.

- Današnja djeca rade u punom radnom vremenu. Odlaze u 8 ujutro, vraćaju se u kasnim popodnevnim satima, moraju odraditi sve obveze u školi, a nakon toga odlaze na svoje izvanškolske aktivnosti, kaže Branka Štefok Bojadžija, ravnateljica OŠ Borovje, Zagreb.

- Dok dođe navečer doma, dok pojede, krene učiti, to traje do pola noći, i do 1 sat ujutro, i to više nije 8 sati spavanja nego 6, kaže majka Gordana Bursać.

I dodaje da to koliko oni imaju predmeta i ispita nije normalno.

- Njima je to naporno, pa je boli želudac od stresa, pa ova ima glavobolje jer ne može više gledati u knjigu, ne izađu na zrak, tako da je to katastrofa, kaže Bursać.

Ove naše mlade sugovornike nitko ne tjera na dodatne aktivnosti, oni to žele. Kao i mnogi drugi. No ipak moramo zaključiti da današnja djeca, zbog silnih obveza, rade prekovremeno. I kako onda da u tu pretrpanu satnicu ubace igranje, druženje s prijateljima i obitelji? Teško!