Pričozemska, prva dječja knjižara u Zagrebu

Sredinom prošle godine Zagreb je dobio "Pričozemsku", prvu dječju knjižaru. A nakon samo 6 mjeseci stigla je i nagrada za najbolju samostalnu knjižaru u Zagrebu. No, "Pričozemska" je mnogo više od mjesta na kojem se prodaju dječje knjige.

Na platou zagrebačkog naselja Ravnice u istočnom djelu Zagreba smjestila se "Pričozemska". Kvalitetne knjige za djecu i mlade nagrađivanih autora i ilustratora na policama su poslagane tako da se naslovnica svake knjige vidi, da roditelj ili dijete mogu posegnuti za svakom te se nesmetano kretati između mobilnog namještaja.

Djeca vole sve – i knjige i slikovnice, enciklopedije, bestselere, knjige hrvatskih pisaca, stripove...

Saša Krnić, vlasnica knjižare, kaže da im je jako važno da djeca dolaze u njihovu knjižaru i da se nauče čitati, družiti s knjigom i zato su smislili razne programe - utorkom biti predstavljanje knjiga, srijedom novinska radionica, a četvrtkom čitanje s plišancima.

 U obiteljskoj ugodnoj atmosferi u kojoj se djeca knjižarom nesmetano kreću, radionice, za različite uzraste, vode educirane voditeljice i same autorice dječjih knjiga  

- S njima se radi vrlo veselo, svaka radionica je drugačija, dosta je glasna, vesela, razigrana, uvijek započinje okupljanjem ili na nekom tepihiću ili u nekom prostoru gdje smo svi zajedno, malo se upoznajemo, družimo, popričamo o danu, priča Jelena Pervan, voditeljica radionice "Plišane priče".

Iva Bezinović, voditeljica novinarske radionice, kaže da su te radionice zamišljene za djecu od 9 do 12 godina.

- Uglavnom sve teme kojima ćemo se baviti bit će teme susjedstva, bit ćemo puno vani, obilazit ćemo kvart, gledat ćemo što se događa i onda ćemo probati kao pravi novinari naći neke zanimljive priče, govori.

Osim slikovnica domaćih autora na policama „Pričozemske” nalaze se slikovnice ponajboljih svjetskih autora za čije je prijevode, mahom rimovane, zaslužan Krešimir Krnić, prevoditelj i vlasnik knjižare.

- Kad radite za djecu ustvari trebate djecu naučiti da se odmaknu od banalnih rima, da nauče da se nešto može ljepše reći i to je onaj težak dio posla. Ti tekstovi nisu dugi, obično dvije tri kartice teksta ali vjerujte mi da ponekad na te dvije tri kartice treba raditi duže nego na 20, 30, 50, kaže. 

Sva svjetska istraživanja o čitanosti suglasna su u činjenici kako je rani susret s knjigom i razvijanje čitalačke navike od najranije dobi ključno za stvaranje cjeloživotne navike čitanja.

Nije li „Pričozemska” sjajno mjesto za učiniti prve korake prema knjizi?