Ptice koje nisu odletjele u toplije krajeve, teško preživaljaju zimske mjesece. No srećom postoje ljudi poput Dražena Mesarića iz međimurskog mjesta Šenkovec koji već desetljećima izrađuje kućice i hranilice za ptice. Supruga Vesna se pak brine da u njima uvijek ima hrane i vode.
Drvene daske, bušice, pile, šmirgl papir, vrijeme i volja. Da, i mašta! Jer međimurski umirovljenik Dražen Mesarić ne želi da kućice za ptice koje izrađuje budu samo funkcionalne već i lijepe.
- Još od djetinjstva, imao sam papige i to mi je ostalo u krvi. Ja vam to kupujem, to je neka jelovina, pa se onda suši doma da mogu obrađivati, govori Dražen Mesarić, Šenkovec.
Broj napravljenih kućica ne zna. Niti ga to zanima. Samo želi da ptice prežive zimu. Trenutno u dvorištu ima 20-ak postavljenih kućica i tri hranilice.
- I doselila se sjenica, ona najviše obitava tu, vrabac ne ide u tu kućicu, kaže Mesarić.
Kućice uglavnom poklanja vrtićima, školama, raznim udrugama. Da što više ptica zimi bude na suhom. Ali, ne misle svi tako.
- Ja sam Ribičkom društvu Ivanovec postavljao na ribnjak 15 kućica. Drugi dan su samo tri ostale, treći dan nije niti jedna ostala i ja sam se skoro rasplakao, priznaje gospodin Mesarić.
Ali zato pogled na čak 60 papiga koliko ih imaju u radionici, i njemu i supruzi Vesni koja je zadužena za hranjenje pernatih ljubimaca, uvijek vrati osmijeh.
- Ne galame, to si smiruješ dušu. Ja uživam u tome, prekrasno je ta njihova pjesma, kaže Vesna Mesarić, Šenkovec.
Obitelj Mesarić u dvorištu ima i brojnu perad. Vesnina ljubimica je kokoš Marica. Nepoznate je pasmine, kupljena je na jednom sajmu i voli urednu frizuru.
- Dok perje izraste, malo je sa strane ošišam da vidi hodati, kaže gospođa Vesna.
Dokaz da ljubav granica nema.