Profesorica s invaliditetom dobila 700 odbijenica za posao

Za nekoliko dana, 5. listopada, Svjetski je dan učitelja. Donosimo priču o profesorici koja u 13 godina, otkako je diplomirala, ima samo tri godine staža, i to mahom na zamjenama. Javila se na oko 700 natječaja. Usto je i osoba s invaliditetom.

Kada smo posjetili Đurđicu Bogdanić u zaista skromnom i vlažnom domu u Osijeku, ta diplomirana profesorica povijesti i hrvatskog jezika i književnosti nije vjerovala da će netko uopće poslušati njezinu priču i zapreke na koje nailazi godinama kako bi se zaposlila u školi. Položila je i stručni ispit, odradila pripravnički staž. I ima 700 odbijenica.

- Imam problema s kralješnicom. Već 23 godine je prošlo otkako sam operirana i kako sam starija, problemi su sve veći, to se više ne može operirati, što se tiče šipke, ona je ušivena, iskrivljenje i dalje napreduje, objašnjava nam.

Ima potvrdu o zdravstvenom oštećenju, ali to joj, kaže, čini se, predstavlja samo uteg pa ga više i ne prilaže. Jer se naslušala ovakvih rečenica...

- Da nisam ta osoba koju su željeli, ali me primaju zbog mog papira. Nailazim na predrasude, "zašto ne odete van, zašto ne odete u Irsku, u Njemačku, zašto ne radite neki drugi posao", ali ja zbog svog zdravstvenog stanja ne mogu, nije to nikakva želja ni hir, kaže.

Prošla je silna testiranja obvezna pri zapošljavanju u školi, ali upravo je na tim testiranjima doživjela mnoge neugodnosti i nepravde.

- Na nekim testiranjima pišemo pod šifrom, a na jednom je testiranju čak bilo da smo uz šifru morali staviti na malom papiriću i svoje ime i prezime i priložiti u kuvertu, što mi je bilo vrlo zanimljivo. Ako pišemo pod šifrom, čemu onda taj mali papirić?, pita se.

Upravo o cijeloj apsurdnosti testiranja pisala je svima. Sate i sate provela je učeći za testiranja, koja je teže proći, kaže, nego diplomirati. Pitanja su osim stručnih mahom pravne naravi.

Radi i prihvaća zamjene po dva dana, pet, sve samo da bi nekako preživjela. 

- Koliko puta je pozove kolegica ili kolega, prijateljica i tako dalje - "dođi, imam proslavu, vjenčanje, svatove" - ona nema od čega kupiti poklon. To nije tako jednostavno. Osim toga, ona si ne može ošišati, obojiti kosu, ne može normalno jesti, kaže njezina majka Barbara.

Želi ostati u svojem gradu u kojem je studirala i bila odlična studentica. Želi samo raditi svoj posao koji voli, ali pita se kako i je li ovaj Dan učitelja i njezin dan - ako je nitko ne želi?