Jedini zvonar na ruku: Braco iz Ražanca prkosi buri i vremenu

U Ražancu, nadaleko poznatom po buri, na vjetrometini joj prkosi jedan od posljednjih zvonara na starinski način.

Iako u mirovini, Branko Žagar, poznatiji kao Braco, svakog jutra ustaje u pet sati kako bi zvonio na zvona župne crkve u Ražancu. Ni olujna bura, kiša ni grmljavina ne sprječavaju ga da ispuni svoju dužnost.

– Obučem ceradu, čizme, zakaputam se kao na brodu kad sam bio i dođem ovdje zvoniti. Kad grmi, kad siva, kad je bura, ja tu moram odzvoniti, ispričao je Branko.

Zvonar je u Ražancu već petu godinu, zvoni ujutro, navečer i za sve važne prigode u mjestu. Zvona se oglašavaju svakoga dana u šest sati ujutro – i nikome to ne smeta.

Dio identiteta mjesta

– Ujutro u šest, ne trebam navijati sat za posao, kaže Petar Benić.

– To je naš običaj već 200–300 godina, dodaje Ivan Miletić.

– Ako ne zvoni, onda se zabrinemo što je s njim, priznaje Šime Miletić.

Branko se prisjetio trenutka kada je bio bolestan pa ga je morao zamijeniti bivši zvonar. Mještani kažu da ne znaju zvoni li se još igdje u Dalmaciji ovako, "na ruke".

– Svi su na botun, a mi još ovako. Kažu da smo jedini, a naši mještani kažu da bi ovako trebalo i ostati, tvrdi Braco.

Zvonar – nekad i danas

Nekad je zvonar bio glavni glasnik sela – javljao je o požarima, nesrećama na moru, pa čak i pokušavao rastjerati oblake.

– Trebalo je trčati gasiti požar, spašavati nekoga, a najbrže se obavještavalo pomoću zvona. Onda se narod uspaniči i svi trče vidjeti što je. Kad bi dolazilo gadno nevrijeme, zvonilo se da se zvukom razbiju oblaci. Tako su ljudi vjerovali, prisjetio se Branko.

Danas mnogi misle da mogu biti zvonari, ali Braco ima i problema s nepozvanim zvonarima.

– Dodijali su nam. Ujutro i navečer zvonim, pa sam morao podignuti užad više da turisti i djeca ne mogu vući, rekao je. Ipak, to ih ne sprječava da se popnu i zvone. Malo sam izgubio sluh s njima, ali još sam fizički jak. Zvona imaju od 100 do 200 kila, kaže Braco.

Turistička atrakcija i čuvar tradicije

Najviše voli "luncijati" – posebnu tehniku udaranja zvona tijekom slavlja. Uzme dva klepca i udara po zvonima, objasnio je. Navečer ga često dočekuju turisti. Fotografiraju ga, djeca čekaju da Braco zvonar počne zvoniti, kaže.

U Ražancu zvona nisu na zvoniku, već na tlu. Naime, u prošlom stoljeću ih je orkanska bura srušila, i od tada su ostala spuštena – bliže ljudima, ali i buri koja Ražanac čini posebnim.