Proizvođači lavande u Istri suočeni s mnogim izazovima

U Istri traje berba lavande - poljoprivredna djelatnost s višegodišnjom tradicijom i velikim gospodarskim značenjem za lokalne zajednice. HRT-ova ekipa donosi izazove s kojima se suočavaju proizvođači te biljke.

Središnja i južna Istra obiluju poljima lavande. U selu Pekici kod Savičente u avanturu podizanja nasada istarske lavande upustila se i obitelj Pekica. 

Svoje gospodarstvo gradili su puno desetljeće - uz mnoštvo kreativnih ideja i ljubavi, a brigu o cijelom imanju odlučio je preuzeti i pomladak.

- Imamo 36 tisuća sadnica lavande u koje stoje četiri hektara. Sada smo si malo olakšali s mašinama za živicu s tim da ručno beremo samo za suhi cvijet, ali ovo je sada trenutačno berba za preradu u ulje, rekao je vlasnik OPG-a Emil Pekica.

U ovom selu poznatom po prostranim poljima lavande berba je u punom jeku, no uz mnoge čari, ipak se nailazi i na izazove.

- Ovo je jako zahtjevno, teško je jer se još dosta ručno bere, rekao je Serđo Pekica, berač lavande.

- U nas je tako u Bosni naviknuto da se pomaže susjedima, da zajedno sve dijelimo - i dobro i zlo, i glupo mi je bilo da ja sjedim doma, a oni ovdje rade, ispričao je berač lavande Ibro Agarević.

U susjednom pak se Vodnjanu, tradicionalni uzgoj lavande nastavlja kao važan dio lokalne kulture, a lokalni proizvođači ponosno čuvaju kvalitetu. Dio toga je i pravilna berba.

- Lavanda se bere kada su svi cvjetovi zatvoreni, moraju ocvasti, ako je otvoreno znači da još nije zrela i da nije skupljeno ulje u čaškama. To je obično krajem srpnja, početkom kolovoza, naveo je Dubravka Orlić Bašlin, uzgajivačica ljekovitog bilja iz Vodnjana.

Za berače, ova berba nije samo posao, već prilika za druženje i očuvanje tradicije koja se prenosi s koljena na koljeno.

- Za lavandu treba znati kako je brati, da se ne porežeš i treba gledati da ona ne padne dolje, rekao je Nevio Savičenti.

Tako lavanda nije samo mirisna biljka - ona je rezultat rada, znanja i predanosti. Na istarskom poluotoku, berba lavande pokazuje koliko su domaća proizvodnja i održivo korištenje prirodnih resursa još uvijek temelj ruralne svakodnevice.