"Samo se ti posvađaj s Isusom": Željka Šemper o vjeri koja daje snagu

Vjera joj je usađena u obitelji i župi, koja ju je prihvatila još u djetinjstvu. Unatoč brojnim operacijama i fizičkim izazovima, kroz studij i život pronalazila snagu u vjeri. U emisiji Normalan život Željka Šemper mag. edukac.rehab., Centar za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb, istaknula je kako invaliditet ne određuje osobnost, već je prihvaćanje i podrška obitelji i zajednice ključna za životnu inkluziju.

- Kao i svakom čovjeku važno je imati nekakve smjerokaze, da znamo kamo idemo, zašto tamo idemo i što očekujemo i koje je naše poslanje. Tako isto i s osobama s invaliditetom. Ja sam vjeru baštinila već u obitelji, ali nije to bilo samo u obitelji, nego i u župi. Župa je bila prva šira zajednica koja je mene prihvatila. Dakle, ja još nisam išla niti u osnovnu školu, a već sam u crkvi recitirala. I tu su se razbile sve možda predrasude ljudi koji su mislili: "Ah, sirota, ah, jadni ljudi kakvo dijete imaju." Kada sam imala desetak godina meni je sada pokojna sestra Dragoslava Čižmek rekla: "Željo moja, samo se ti posvađaj s Isusom kad se tebi nešto ne sviđa. Slobodno ti njemu reci kad tebi nešto nije dobro." I za mene je to bio šok, jer su svi govorili, kako je tako je, Božje prihvati, Božja volja. Međutim, ovo je meni jednostavno otvorilo vrata jednoga novoga svijeta. Tako sam ja krenula s dragim Bogom, rekla je Šemper.

Posebno emotivno bilo je svjedočanstvo o Križnom putu osoba s invaliditetom u Sisku, gdje su oni sami čitali postaje, pokazujući istinsku integraciju i zajedništvo. Željka je naglasila važnost zajednice "Vjera i svjetlo" koja okuplja osobe s invaliditetom i njihove obitelji.

Imala je deset operacija zbog kongenitalnih deformacija lokomotornog sustava. Tri već prije polaska u osnovnu školu. 

- I tu sam dragom Bogu zahvalna, zaista sam uvijek imala mudre liječnike, mudre ortopede. Naravno da je taj moj operater, doktor moj predivan isto, pokojni primarijus Grospić, da je on očekivao drugačiji ishod. Ishod je bio takav kakav je medicina tada mogla dati. Tu treba isto biti realan. Da sam se ja rodila 20, 30 godina kasnije, vjerojatno bi posljedice tih mojih deformacija bile manje. Međutim, rođena sam tad kad jesam i medicina je tad imala svoje mogućnosti. I nakon toga je on mene lijepo čuvao. Nije me više operirao, nije ništa. Ja sam redovito išla na kontrole, dobivala upute što i kako. I onda sam u srednjoj školi krenula na novu seriju operacija. To je bio pokojni profesor Korženek. I on je isto zaista napravio korisne operacije. Međutim, sve je to bolno. Koliko god su ljudi oko vas divni, koliko god su ljubazni, koliko god dobijete i protiv bolova, međutim, to treba pretrpjeti. I tu sam se ja suočila ne samo sa svojim trpljenjem, nego i s tuđim. I zaista sam vidjela, ako čovjek nema to nešto u sebi, tu duhovnost, ako nije usmjeren prema Bogu, netko drugi možda ima nešto drugo. Ali mora naći neku ljepotu koja će ga izvući iz tog mraka, iz te težine, iz tog pritiska, naglasila je.

Željka je podijelila i svoje pjesme, potvrđujući kako umjetnost i duhovnost idu ruku pod ruku u njenom životu.

- Duhovnost nije nešto što samo dođe, to je put koji se gradi i koji daje snagu za sve životne izazove, zaključila je Željka Šemper.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje: