"Sanjam po noći da sam kupio konje"

Sve je manje stanovnika i u Slavoniji, ali još je uvijek živa tradicija konjogojstva. Ipak, sve je manje obrtnika koji izrađuju potrebnu opremu, ali i onih koji se bave uređivanjem kopita i potkivanjem, što je izrazito važno za zdravlje i kondiciju konja, te dobre rezultate u uzgoju kvalitetnih pasmina.

Već s osam godina Darku Čeliku je pokojni otac usadio ljubav prema konjima i konjogojstvu. Ona se posebno rasplamsala kad je sam kupio svog konja. Sad ih ima šest.

- To je 18 godina, znači, bez konja ne mogu. Čak prije konjima dam jesti, pa ja idem jesti, koliko je to meni vezano na njih. Volim da su oni namireni, onda ja. Prvo oni, onda ja, kaže Darko Čelik Čaruga iz Ernestinova.

Uz svakodnevnu skrb konjogojstvo jedino opstaje zbog ljubavi, jer i najjednostavnija oprema za konje, jahače, kočijaše je oko dvadesetak tisuća kuna. Najčešća pasmina u Slavoniji je Lipicanac ili Hrvatski toplokrvni u tipu lipicanaca, koje konjari na smotrama ili pokladnim jahanjima uvijek žele pokazati u punom sjaju opreme i uzgojnom besprijekornom izgledu.

- Isto i ovi šiceri što gledaju za curama, udovicama i tako. Tako mi gledamo i za konjima. Tako guštiramo i onda među sobom prepričavamo, pa lažemo jedni drugima - ako ne može drugačije, dodaje Antun Mak Tunjo iz Čepina.

Najosjetljiviji dio anatomije konja su kopita, koja se trebaju čistiti svaki dan i svaka tri mjeseca urediti i potkovati - jer konji više stoje, nego rade.

Dvanaestogodišnja Ana Lijak upoznala je ljepotu i vrijednosti ove plemenite životinje u štalama svog pokojnog djeda. Ljubav prema konjima i jahanju, kaže - ostat će joj zauvijek.

Antun Mak zbog teškog zdravstvenog stanja, nakon 60 godina konjogojstva morao je isprazniti štalu.

- Sanjam po noći da sam kupio konje, pa me žena čeka s formularima za rastavu braka, pa neće otvoriti kapiju da utjeram konje unutra. Pa se probudim pa vidim da sam to samo sanjao, a sav oznojen budem. Trebalo je to dotjerati iz Đakova, kaže.

Posebno veseli što je konjogojstvo uzelo maha i sve više je mladih u njemu. Jer samo Ernestinovačka konjogojska udruga ima tridesetak konjara koji u svojim štalama imaju oko sedamdesetak grla ovog slavonskog plemenitog, lijepog i gizdavog narodnog blaga.