Lov na zubaca s najboljim ribolovcem

Ekipa zadarskog Mora išla je u ribolov s čovjekom za kojega kažu da umjesto krvi ima more. Joško Radman sportski je ribolovac, inače brodostrojarski inženjer koji je plovio desetak godina.

- Prvu ribicu sam uhvatio kad sam imao četiri ili pet godina kad sam bio u Veloj Luci na Korčuli. Do danas, umjesto krvi kažu da mi u žilama ima i mora. Ujesto kože - lustre, priča Joško.

Čovjek koji je svojim dostignućima obilježio zadarski sport dvadesetog stoljeća, Joško Radman, najtrofejniji je zadarski sportaš prošloga stoljeća uz Krešimira Ćosića. Zaljubljenik u more, ribolovac, čovjek s velikim ribolovnim iskustvom i enciklopedijskim znanjem o svim morskim zbivanjima.

- Bilo je to vrijeme kad sam bio u reprezentaciji bivše države. U tih 10 godina na svjetskim prvenstvima sam bio zapažen, uspio sam odnijeti 8 medalja i 8 puta biti na postolju, što brončane što srebrne što zlatne. Ali pored toga je bilo još drugih takmičenja, kupova, dodaje.

Ribu nije prestao loviti ni u osamdeset petoj godini. Najviše lovi na Šolti, u rodnom mjestu svojih roditelja - ribarskoj Maslenici. Iako je u svim ribolovnim tehnikama uspješan, poznat je po lovu panulom.

- Debljina najlona je 0.7 milimetara uz dio upredenice. Zato što zubatac vrlo lako zubima prekine 0.7. Upredenicu teško može jer je toliko tanka da mu ulazi među zube, objašnjava.

Čekajući zubaca, Joško Radman odgovorio je na ključna pitanja svih ribolovaca, poput onoga zašto nema više toliko liganja, ali ni ribe. Tvrdi da izlov na to utječe samo deset posto. Najveći je razlog sve viša temperatura mora - u lipnju do 26 stupnjeva. Zbog toga, kaže - riblji mrijest ne može opstati.

Ribe bježe u dubine, a kad tamo ispuste mrijest, on je jalov. Tu im pak, kaže barba Joško, ne odgovara tlak određen dubinom mora i zbog toga se manje ribe mrijesti. Utječe to i na lignje.

- Dok su male, lignje se hrane planktonom. Kad osjete da im treba više hrane, one se polovinom srpnja te u kolovozu i rujnu približavaju kopnu. Da bi mogle jesti ribu koja se trebala okotiti. A ona se nije okotila, kaže.

Ima barba Joško objašnjenje i za mnoge druge pojave u moru. Obučio je i odgojio cijele generacije ribolovaca. Između ostalih i svoju kćer Nikolinu Kotlar koja se također natječe u sportskom ribolovu. Zaljubljenica je u more, a imaju i zajedničke gušte. Zajedno se bore na kupu otoka Šolte, gdje već godinama brane titulu prvaka kupa. Love i za mjesni klub Maslenica.

- Interesantan je čovjek sigurno. Nevjerojatno vezan za more. I to koliko on lovi na koji način, to olimpijci na desetoboju ne znam koliko bi dana izdržali. Jer standardno je tako dizanje u 3.30, onda se lovi lignja, pa onda zubaci, pa onda ručak. Potom spavanje sat dva popodne pa opet ribolov. Slijedi spavanje u 10 sati i onda opet dizanje u 3.30 i tako već godinama, kaže Franko Kotlar, zet Joška Radmana.

A da sve ne bi bila samo priča, Joško i ovoga je puta pokazao svoje ribolovno umijeće. Ulovio je zubaca teškog 6 kilograma.

Kako? Pogledajte u videoprilogu: