Ukrajinski slikar utočište s obitelji pronašao u Rapcu

08:32 / 28.03.2022.

Autor: Petra Neuner Geržinić/Rat u Ukrajini/IMS/HTV/HRT

Ukrajinski umjetnik Mikail Reva

Ukrajinski umjetnik Mikail Reva

Foto: HTV / HRT

U Istri, u Rapcu, od 11. ožujka privremeni smještaj pronašao je renomirani ukrajinski umjetnik Mikail Reva. U društvu triju žena - supruge, majke i punice. Kći je ostala u Ukrajini. Nakon prvotnog šoka i prilagodbe, sve svoje emocije danas, dva tjedna nakon dolaska, izražava - slikama. Zahvaljujući dobroj domaćici i prijateljici.


Dvadeset i četvrti veljače, početak rata , nestaje boje, prevladat će crna Mariupolj. Napad na rodilište. Pa još jedan. 


Potezima kista poznati ukrajinski umjetnik, kipar, arhitekt i slikar Mikail Reva najbolje se nosi sa situacijom, koja ga je zatekla. Bez slikanja, stvaranja ne može živjeti, kaže, to je njegova misija. Prvotni šok zamijenili su tuga, ljutnja i revolt. 


- Vi morate razumjeti taj umjetnički poriv. Ja svoju duboku bol, cijelu svoju dušu ostavljam u svojim djelima. Moja je zadaća kao umjetnika svjedočiti vremenu, prikazati ono što se događa, ostaviti za budućnost, kazao je Reva.


Pa tako svako djelo nosi poruku. Poput ovih - sasvim jasnih naziva - Putin i Ukrajina.


- To su kao dvije priče o mojoj domovini, jedna je o zlu, a druga o ljubavi. Dvije priče o mojoj domovini koju nam žele oduzeti, uzeti nam slobodu, pretvoriti nas u robove, rekao je Reva.


Rođen je na Krimu, u tadašnjem SSSR-u. Živi u Odessi, govori ruski. Rat, sve do samog početka, nije ni sanjao, još ne vjeruje da se sve to događa. 


- Mi smo bili jedan narod, živjeli smo zajedno, u meni je miješana krv, u našem gradu ima i Ukrajinaca i Rusa, kaže Reva.


No teško je bilo ostati. Jer njihov je stan na posljednjem, 9. katu zgrade u središtu Odesse, smješten iznad potencijalne strateške mete - Službe sigurnosti Ukrajine.  


- Svaki dan čule su se sirene za zračnu opasnost. Bili smo u stanu u centru, mame su spavale u odjeći jer nismo mogli znati kad ćemo morati bježati, tražiti sklonište, kazala je njegova supruga Tatjana.


A trajniji zaklon, na nagovor kćeri Maše, koja je još na zapadu Ukrajine, pronašli su u Rapcu. Primila ih je obitelj njihove prijateljice Milene Poldrugovac. Kći nije htjela otići, nije željela ostaviti svog partnera koji zbog vojne obveze ne može izaći iz zemlje. Pa je Mikail u Istru poveo suprugu, punicu i majku, koja je teže pokretna.


- Prvih dana bilo je uistinu teško. Bili smo uznemireni, reagirali smo na svaki korak, na svaki zvuk. Činilo nam se da čujemo grmljavinu, da nam zuji u ušima. Sada smo malo mirniji, rekla je Tatjana.


- Imam osjećaj kao da sam kod kuće. A nisam. Sve imamo ovdje. Sve što imamo i kod kuće - more i sunce. Ali duša i srce ostali su ondje, kaže Mikail Reva.


A što i kako dalje - nitko ne zna.


- Vratit ćemo se, počet ćemo ispočetka, gradit ćemo, sagraditi svoju stranu, nastaviti živjeti. Bit će prelijepo. Pozvat ću vas, vidjet ćete!, kaže Reva.


Ni nama ne preostaje ništa drugo nego nadati se - njihovu skorom povratku i toj, novoj, lijepoj Ukrajini. 

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!