Gabrijelino (17) novo srce

Gabrijela ima 17 godina. Nije ih lijepo proživjela. Majka joj je umrla prije njezina drugog rođendana od bolesti koju je naslijedila i sama. Hipertofična kardiomiopatija. Borila se, kaže, jako dugo, do svoje 17. godine i sada je napokon dobila novu priliku za bolji život.

- Hvala Bogu sad sam odlično, super se osjećam, kao nova. Letim po stepenicama. Mogu reći sa sigurnošću da u ovih mjesec dana, malo više, koliko sam kod kuće, sam prešla više stepenica nego što sam prešla u zadnjih godinu dana - veselo govori Gabrijela.

Ima 17 godina i nije ih lijepo proživjela.

- Ja sam kao novorođenče imala rupicu na srcu za koju su rekli da će se u međuvremenu zatvoriti i ona se stvarno zatvorila, ali se onda razvila ta dijagnoza koja je ustvari nasljedna i koju je imala pokojna majka, pokojna baka i ujak koji je isto transplantiran kao i ja.

Borila se, kaže, jako dugo, do svoje 17. godine i sada je napokon dobila novu priliku za bolji život. Bilo joj je teško proći kroz sve to, ali, kaže, stekla je puno iskustva i postala psihički jača.

Majka joj je umrla prije njezina drugog rođendana od bolesti koju je i sama naslijedila. Hipertrofična kardiomiopatija. Još kao djetetu ugrađen joj je defibrilator kako bi spriječio srce da luduje. Tijekom godina svako malo završila bi u bolnici, no sve je nekako išlo do lani. U nekoliko je navrata u bolnici provela čak 7 mjeseci i bila na nekoliko operacija.

- Sve je to vodilo ovome da imam sada bolji život. Prije nisam mogla trčati, nisam se mogla penjati po stepenicama, brzo bih se umarala i sada eto, hvala Bogu, imam bolji život i dobila sam novu priliku s novim srcem. Prije operacije uvijek ti je u glavi: A što ako se ne probudim? Što ako nešto pođe po zlu? I onda kad se probudiš i shvatiš da si živ i da imaš ponovno priliku biti sa svojom obitelji, da hodaš, trčiš, bilo što...to je velika stvar! Tako da sam bila jako sretna, koliko god sam bila u bolovima, bio je stvarno predivan osjećaj probuditi se nakon tako velikog zahvata - govori ova hrabra djevojčica.

Iako postoji i rizik od odbacivanja pa se Gabrijela treba dobro čuvati od bolesti, ali ne razmišlja o tome. Na život gleda s vedrije strane.

- Jednom sam rekla da samo želim biti sretna i to je to. Sve će ostalo doći s vremenom, razmišljala sam da upišem medicinu poslije gimnazije, razmišljala sam svašta nešto, ali na kraju svega, kad mi je prošla transplantacija i sve, shvatila sam, samo želim biti sretna, a sve drugo će doći spontano nekako - kaže.