Biste li kušali sladoled od rebaraca ili majčinog mlijeka?

Sladoled je namirnica koja je gotovo za cijeli svijet dio najljepših uspomena - od djetinjstva do starosti, jer bez sladoleda život bi bio dosadan.

Tko ga je izmislio, koliko ga pojedemo, tko radi sladoled od gorgonzole i majčinog mlijeka, a tko od rebaraca i piva, otkrio je, među ostalim Robert Knjaz – Njofra u novoj epizodi serijala „Znamo li što jedemo?“.

4 tisućljeća povijesti sladoleda

Sladoled se konzumira već više od 4 tisuće godina, a prvi zapisi sežu još u drevnu Kinu do cara Shang Yanga koji je jako volio jesti ledene deserte. U njega su miješali rižu, mlijeko i snijeg. Car je na dvoru imao više od 90 ljudi koji su za njega smišljali različite okuse.

U 13. stoljeću Marko Polo je iz Kine u Italiju dobio prvi recept sladoleda – kombinacija usitnjene jagode i usitnjenog leda smatra se pretečom današnjeg sladoleda.

Javnosti je sladoled prvi put bio predstavljen na vjenčanju francuskog kralja Henrika II. i Katarine de' Medici u 16. stoljeću, i nakon tog trenutka se receptura proširila svijetom.

No, stoljećima je sladoled bila privilegija bogatih, jer led je bio skup, tako da je običan puk sladoled dočekao tek u 19. stoljeću.

Klasične varijante sladoleda

Sladoled su Europom proširili Talijani, a njegovoj pristupačnosti pomoglo je to što su led i šećer pojeftinili. Radilo se ručno, a za deset kilograma sladoleda bio je potreban jednosatni rad četiri osobe.

Danas sladoled jedemo u nekoliko varijanti: klasični mliječni sladoled od mlijeka, vrhnja, šećera, a često i jaja, talijanski gelato ima manje masti, zraka i intenzivniji okus, sorbet je od voćnog pirea, soka i vode, bez mliječnih proizvoda, dok je sherbet napravljan s minimalno milijeka.

Postoje još i smrznuti jogurt, meki sladoled iz aparata, semifredo, te sladoledi na biljnoj bazi.

Vratolomije turskih sladoledara u Japanu

Gotovo 50 posto sladoleda čini zrak jer smanjuje osjećaj hladnoće, ali primjerice turski sladoled mora biti puno gušći zbog bravura pri serviranju sladoleda.

Turski se sladoled predstavlja čak i u Japanu, gdje je vrlo popularan jer su kupci šokirani načinom serviranja koji obuhvaća vratolomije zbog kojih je kornet sa sladoledom neuhvatljiv za kupce - dok sladoledar ne odluči drugačije.

Zemlja s najviše slastičarnica na svijetu

U Italiji ima više od 30 tisuća slastičarnica, a za talijanske sladoledare sladoled je život – prva misao kad se probude im je sladoled.

Talijani sladoled jedu gotovo svakodnevno, a čak imaju i četverosatne akcije tijekom kojih kupci mogu za 8 eura pojesti sladoleda koliko god uspiju – rekord je 18 čašica s po dvije kuglice, a to znači 3,2 kilograma za četiri sata.

Prosječni Talijani godišnje pojede osam do deset kilograma sladoled, a najviše se sladoleda pojede na Novom Zelandu – 25 kilograma po osobi. Hrvati jedu od 5 do 7 kilograma godišnje, a najviše ga proizvodi Njemačka – 600 milijuna litara.

Sladoled od gorgonzole i druge neobične kombinacije

Kada je u jednoj talijanskoj slastičarnici uveden sladoled s okusom gorgonzole, ljudi su se sablažnjavali, govorili su da je to užas. No, autori tog ukusa su bili uporni i nastavili ga nuditi, i na kraju su 2018. godine dobili nagradu za najbolji gastro-okus u Italiji. Nakon toga su odlučili ponuditi još zanimljivih okusa poput tunjevine s lukom, ili sipinog crnila i mandarina.

Krajnje neobična ponuda je i sladoled u pecivu – zanimljiva kombinacija slatkog kruha koji nije presladak jer sladoled mora biti u prvom planu. Kažu da je ta kombinacija potekla sa Sicilije.

Postoji i slana varijanta koja se sastoji od peciva s aktivnim ugljenom, BBQ sosa s malinama i posoljenog semiferda s okusom stracciatelle s dodatkom lješnjaka, te sladoleda od čokolade i hrskave palente.

Ako ove kombinacije nisu dovoljno egzotične, na sjeveru se može kušati eskimski sladoled aqutak koji se radi od tučene životinjske masti poput ulja sobova ili tuljana, bobičastog voća, ponekad i mesa.

Sladoled od majčinog mlijeka i s okusom sudopera

Jedna slastičarnica u Brooklynu postala je svjetska vijest jer je ponudila sladoled od majčinog mlijeka. Kad su ga na početku počeli besplatno dijeliti nastao je dugačak red. No tajna je u tomu da se nitko nije zapravo izdajao u sladoled, već je u slasticu dodan važan sastojak majčinog mlijeka – colostrum, protein iz majčinog mlijeka, koji nabavljaju od tvrtke koja radi se majčinim mlijekom.

Taj sladoled probale su bebe i očekivano ga obožavale, a među kupcima su bili i poznati košarkaš i – časne sestre.

No ponuda sladoleda s colostrumom trajala je ograničeno vrijeme, pa su se vlasnici bruklinske slastičarnice vratili starim hitovima poput arome – sudopera u kojoj su nasumični okusi hrane koja se može naći u sudoperu, što god to bilo.

Kako u SAD-u ima doista svega, ondje se može naći čak i slastičarnica sa sladoledom za – pse.

Ludim okusima nema kraja

Jedan "ludi sladoledar" iz Njemačke, kako se sam predstavlja, nudi sladoled s kobasicom i pivom, pa sladoled za trudnice – kombinaciju kiselih krastavaca i Nutelle, za koju kaže da je besplatan test trudnoće, a kušati se može čak i sladoled s kebabom ili šniclom, ribom ili rebarcima koji ližete s - rebarca.

Među najpopularnijim aromama ludog slastičara su opet neočekivane kombinacije – pizza Margarita, zatim jagoda, bosiljak i balsamico ili crna kopriva i timijan.

Nakon svega toga, nekadašnja atrakcija – pohani sladoled – i ne čini se više tako egzotičnom.

Najskuplji sladoled na svijetu

Najskuplji sladoled na svijetu izmišljen je u Japanu. Receptura se razvijala više od godinu dana i cijena kuglice je 6700 dolara jer se sadrži bijeli tartuf iz Italije, sir Parmigiano reggiano, listiće jestovog zlata i talog na kojem se radi poznati japanski alkohol sake.

No, sladoled, dakako, možete pojesti i za puno manje novca, a najpovoljnija varijanta zasigurno je kućni sladoled, pa za kraj pogledajte kako ga brzo i jednostavno možete pripremiti u vlastitoj kuhinji: