Dnevnik s američkog glazbenog "hodočašća" Roberta Marekovića

Glazbeni urednik Hrvatskoga radija i glazbenik Robert Mareković vratio se s još jednog puta po državama SAD-a, mnogo je puta bio u Tennesseeju, u Memphisu - prijestolnici bluza i Nasvilleu, prijestolnici countryja, a ovaj je put bio i u Chicagu. Dojmove je podijelio s gledateljima emisije Dobro jutro, Hrvatska, ali i s pratiteljima njegovih dnevničkih zapisa koje donosimo u nastavku.

Memphis, 30. rujna

Prvi dan u Memphisu odveo me po 15. u Graceland, kuću i muzeje preko puta (upucani TV, legendarni pink Cadillac, moje najdraže Totem pole odijelo), naravno tu je i Kingov avion, prvo mjesto Presleyjevog stanovanja Lauderale Courts, plus Sun Records koji je otkrio osim Elvisa, Johhnnyja Casha, Jerryja Leea Lewisa, Royja Orbisona...

Palo je slikanje i s mikrofonom na kojem su pjevali svi navedeni, navečer je palo i druženje s najpoznatijom ulicom u Memphisu, ona se zove Beale Street, ondje smo vidjeli B.B. King klub, Jerry Lee Lewis klub (zatvoren), Handy kojeg možete vidjeti i u filmu "Elvis", posjetio sam i legendarni hotel Peabody...

Uglavnom, fizički naporno, mentalno nenadomjestivo, Memphis rulz!

Memphis / Tupelo, 1. listopada 

Drugi cijeli dan u Memphisu donio je posjet diskografskoj kući Stax, koja je kreirala sirovi soul/funky zvuk tijekom šezdesetih i sedamdesetih, a tu su snimali Otis Redding, Wilson Picket, Staple Singers, Sam and Dave, Rufus Thomas, Isaac Hayes, a tu je snimljen i instrumental "Green Onions" koji koristim u emisiji Povratak u budućnost.

Posjet muzeju otvara se u pravoj maloj gospel crkvi iz 1930-ih godina. Atrakcija muzeja je i pimp Cadillac Isaaca Hayesa. U jako nezgodnom kvartu, jaaako nezgodnom, pronašli smo kuću u kojoj je rođena velika Aretha Franklin. Posjet dućanu Lansky u kojem se oblačio King ali i mnogi drugi, uvijek je zadovoljstvo, šoping je ovaj put bio skroman, samo crno bijele cipele za nastupe.

Nakon toga otišli smo 130 km dalje, u državu Mississippi, u Tupelo, rodno mjesto Elvisa Presleya, u kojem se vidi kuća u kojoj je rođen Kralj i mala crkva u koju je odlazio mali Elvis. Bilo je i problema na putu ali ne damo se, ljudi su vrlo ljubazni i susretljivi.

Uspjeli smo nakratko skočiti i do dvorane Mid-South coloseum, u kojoj je u Memphisu Elvis snimio live album, te u Overton Park u kojem je Kralj po prvi puta nastupio 1954., i na kraju Lorraine motel, mjesto na kojem je ljudska glupost ubila velikog Martina Luthera Kinga. 

Nashville i koncert Briana Setzera

Memphis je iza nas. Danas je aktualan bio Nashville, centar country glazbe - fascinantno čist i uredan grad, ali koji i ponedjeljkom živi. Svirke iz punih barova čuju se od podneva, a navečer je živo do te mjere da ne možete hodati ulicama, a grad je manji od Zagreba...

Posjetili smo Country Music Hall of Fame, u kojem možete pronaći memorabilije svih country velikana, od Hanka Williamsa, preko Dolly Parton do Taylor Swift. Predivno je to i raskošno zdanje na tri kata. Nakon toga posjetili smo legendarni Studio B, u kojem je Elvis snimio 300 pjesama, između ostalih "Are You Lonesome Tonight?", "It's Now or Never", "Stuck on You", Dolly Parton "I Will Always Love You", snimali su još ovdje Roy Orbison, Everly Brothers, Fats Domino, Willie Nelson...

Ako volite šešire i čizme, ovo je grad za vas, em su sve žene obučene u to, em ima tona dućana za to. Posjetili smo nakratko i Muzej Johnnyja Casha, pronašli svoj AirBnb, i vratili se na koncert Briana Setzera u legendarnu Ryman dvoranu. Po osmi put sam gledao Setzera, a turneja je slijedila nakon tri godine pauze zbog tinitusa. Ne znam točno razlog zašto nije bio dinamičan kao inače, je li to bilo zbog tinitusa ili jednostavno mu nije bila dobra večer, no bez obzira na to, lijepo ga je bilo vidjeti nakon pet godina, a uz svoje stvari i hitove grupe Stray Cats, svirao je rockabilly standarde.

Chicago: My Kind Of Town

Moj prvi posjet Chicagu, počeo je očekivano u diskografskoj etiketi Chess. Kada je krenulo razgledavanje, odjednom se pojavila voditeljica ture, koja to inače ne radi, ali je zbog. bolesti osoblja uskočila u tu rolu, i kad ono, ista je ni više ni manje, kćer velikog bluesmana Williea Dixona! Dixon je bio najveći autor na ovoj legendarnog etiketi koja je etablirala električni blues tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća, ali bio je i bas svirač te prateći glazbenik za mnoge poznate Chess izvođače kao što su bili Muddy Waters, Bo Diddley, Howlin' Wolf, Otis Rush, Etta James, Chuck Berry...

Simpatična kćer koja je jedna od 12-ero djece velikog Dixona, zove se Jacqueline i ispričala nam je mnoge privatne događaje koje inače ne priča, i bila je ovo neviđena sreća dobiti nju kao domaćicu, pogotovo kada se time više-manje ne bavi.

Nakon toga pronašli smo kipove našeg Ivana Meštrovića, dva indijanca koje je ovaj veliki kipar izgradio u Zagrebu, dok su u čikaški centar grada postavljeni 1928. Ovi kipovi također bude kontroverze u aktualnoj eri pretjerenog prekrajanja prošlosti i superkorektnosti.

Čikaški centar je fascinantno uredan i impresivan te je jedan od arhtitektonski najzanimljivih gradova u Americi. Ima i poznato šetalište uz rijeku usred grada. Posjetili smo lokaciju snimanja aktualne serije koja se zove The Bear a inspirirana je upravo tom lokacijom i legendi o jednom sendviču, lokacija se zove Mr. Beef.

Za kraj ovog dana (nismo večernji tipovi kad je turizam u pitanju) posjetili smo jedan od najpoznatijih lokala u Americi, Green Mill, koji je poznat po jazzu i umjetnosti a otvoren je još 1907. godine. U vrijeme prohibicije vodio ga je prijatelj Al Caponea, a mjesto je bilo viđeno i u nekoliko filmova tijekom velikog revivala swinga 1990-ih godina. Konobar je bio toliko neljubazan, da sam mogao ili mu objasniti nekoliko stvari, ili otići. Na odmoru sam, nitko mi to neće pokvariti.

Chicago, 2. dan, koncert Ringa Starra

U gradu vjetra dočekao nas je i oblačni dan, a odlučili smo ga iskoristiti tako da posjetimo poznati Willis Tower, neboder koji je izgrađen 1973. godine, i postao je najvišom građevinom na svijetu te je to ostao punih 25 godina. I danas je to atrakcija koja vas provede kroz muzej u podrumu, te vas odvede ista ta tura na vrh nebodera, a to znači da ste na 103. katu. Ta pustolovina vas košta 40 dolara, a i na samom vrhu nebodera, naravno, imate i dućan s prigodnim suvenirima, šoping na 103. katu.

Destinacije poput kuće iz filma "Sam u kući" su nam ipak bile predaleke, pa smo se zadovoljili šetnjom po centru, gdje se jedan most podiže, pokraj njega su čuveni valjak neboderi, a tu se nalazi i skulputra koja se zove Gentlemen, te iako je postavljena tek 2015. godine, postaje atrakcijom grada. Zavukao sam im se pod njihove gentlemanske kišobrane. Legenda kaže da nakon što je krava ritnula uljnu lampu i zapalila gotovo cijeli grad 1871. godine, nastaje legendarna Čikaška arhitektonska škola, koja je gradila grad do 1920-ih godina.

Fascinantan je centar - osobno, nakon Madrida, Chicago mi je najljepši grad koji sam vidio, no vrhunac dana je naravno bio posjet koncertu Ringa Starra. Legendarni beatle je nastupio sa svojim All star bandom u nevjerojatnoj dvorani Chicago Theater koja broji 3600 (rasprodanih) mjesta, a dva sata koncerta donijela su još uvijek vitalnog Starra, koji je nastupao svirajući bubanj ali i samo pjevajući uz mikrofon (čudna slika vidjeti je Ringa bez bubnjeva), pjevao je doslovno par svojih hitova, da bi odradio set Beatles pjesama koje je on pjevao: "Boys", "Matchbox", "Yellow SUbmarine"...

Kako mu se grupa sastoji od članova grupa Man at Work, Toto i Average White Band, mogle su se čuti poznate pjesme koje nije pjevao Starr, poput "Rossana", "Africa", "Pick up the Pieces"... Ma gušt je samo biti s nekim od Beatlesa u prostoriji, nije morao ništa ni raditi...

Na kraju ovog puta, naučio sam da je život ipak ponekad lijep te da ima još uvijek prekrasnih ljudi. Hvala vam na čitanju mojih malih nepodopština. I da, glazba je bitna, pazite kaj slušate.