Fizikalnom terapijom protiv bolova u leđima ili vratu

Bolovi u leđima, sportske ozljede i problemi s kralježnicom sve su češći zdravstveni izazovi modernog načina života. Dugotrajno sjedenje, stres i nedovoljno kretanja često dovode do kronične boli i smanjene kvalitete života. No, uz pravovremenu dijagnostiku i pravilno odabrane metode fizikalne terapije mnogi se problemi mogu uspješno liječiti i spriječiti.

O metodama liječenja, važnosti pravilnog pokreta te suvremenim pristupima rehabilitaciji razgovarali smo s dvojicom stručnjaka - fizioterapeutom Tonijem Marićem i magistrom kineziologije Markom Draškovićem, međunarodnim predavačima i edukatorima koji su kroz svoj rad educirali velik broj fizioterapeuta, liječnika i kineziologa.

- Fizikalna terapija je rehabilitacijski proces u kojem pacijenta dovodimo do stanja prije poremećaja ili bolesti. Znači, kod neke starije gospođe bi to bilo da je vratimo na svakodnevne poslove u kući, kod vrhunskog sportaša bi to bilo da ga vratimo na teren u optimalne performanse. Znači, svaki proces fizikalne terapije je individualan i zapravo je suradnja između terapeuta i pacijenta da dovedu pacijenta do optimalnog stanja, objašnjava Toni Marić.

U posljednje vrijeme sve je prisutnija kinezioterapija:

- Kinezioterapija se zapravo odnosi na liječenje pokretom, znači pokret kao nešto što je najvažnije i možemo reći da je ono za što smo stvoreni. Tako da smatram da je najvažnije da osobu uvijek dovedemo u stanje da može izvoditi pokret, a naročito pokret s opterećenjem, bez boli, ako je moguće. To je jedan uži dio fizikalne terapije, napominje Marko Drašković.

Nadopunjuje li se kinezioterapija s drugim oblicima terapija?

- Apsolutno, jer kinezioterapija je, kao što smo rekli, pokret, a fizikalna terapija je širi pojam. Na primjer, imamo ozljedu koljena gdje je oteklina prisutna, tu ćemo koristiti fizikalne metode, struje, laser, magnete, sve što može ubrzati proces oporavka, ali na kraju krajeva, to ne može biti samo za sebe dovoljno, nego kombinacija jednog i drugog može dati dobar rezultat, dodaje Marko.

Koje su najmodernije metode danas u fizioterapiji?

- Teško je pričati o najmodernijim metodama jer zapravo svaka metoda koju mi koristimo je alat da bismo smanjili bol, povećali opseg pokreta, smanjili kompresiju na živac... Tako da evo, mi koristimo "dry needling", koristimo "cupping", ali sve su to već dosta stare tehnike. I fizikalna terapija kao takva zapravo samo ima puno alata s kojima je cilj dovesti pacijenta u optimalno stanje. Znači, s nekim tehnikama smanjujemo bol, s nekima povećavamo opseg pokreta, s nekima vraćamo optimalnu funkciju, ističe Toni.

"Dry needling" je, primjerice zapadna terapija koja je sasvim slučajno otkrivena:

- Nađene su one famozne miogeloze, odnosno mišićne napetosti oko lopatice, koje, da se razumijemo, ne postoje. Govori se da su to nakupljene mliječne kiseline. To u tom sistemu ne postoji, već te kvrge koje imate su zapravo povećane mišićne napetosti u mišiću koji radi više nego što bi trebao zbog kompenzacije vašeg mišićno-koštanog sustava. I kada se stvori ta povećana mišićna napetost, mi zapravo uzmemo iglicu, uđemo s iglicom unutra u nju, stvorimo mikrotraumu, trauma stvori upalu, upala potakne regeneraciju, napetost se smanji... Kako se napetost smanji, tako se smanji bol, poveća se opseg pokreta zgloba za koji je mišić vezan i eventualno, ti mišići znaju pritisnuti živac, tako da se smanji kompresija na živac, odnosno, tipa kod išijasa s trncima, slabost duž noge se smanji. Tako da, tu je on vrlo, vrlo efektan, objašnjava Toni.

Marko i Toni bave se i neurološkim poremećajima:

- Neurološki poremećaji bi bila nekakva strukturalna oštećenja tipa epilepsije, moždanog udara... Ono čime se ja bavim je je kronična bol, a kronična bol je rezultat jednim velikim dijelom neurološke preosjetljivosti. Što znači neurološka preosjetljivost? Na primjer, osoba ugane gležanj i ti ligamenti su istegnuti, znači mehanički je sve u redu, ali i dalje taj ligament, s obzirom na to da je bio ozlijeđen, mozgu šalje informaciju o nekakvoj opasnosti. I ta opasnost zapravo mozgu daje informaciju: "E, zaštiti me", i mi to percipiramo kao bol. Za to koristim primarno pokret, biomehaniku, koristim jednu neurološku metodu, "P-DTR", i cilj nam je maknuti tu preosjetljivost. Jako se često koristi i sam pokret, gdje mi s pokretom možemo izvoditi pokret koji smo već izveli i gdje smo se ozlijedili i na neki način dajemo vremena mozgu, živčanom sustavu, da se adaptira na taj pokret da više ne vidi taj pokret kao opasnost. Pa se na taj način zapravo smanjuje preosjetljivost, priča Marko.

Koji su najčešći i najprisutniji zdravstveni problemi na tom području?

- Lumboišijalgija, i onaj famozni išijas. Statistika kaže da će osam i pol od deset ljudi, 85% svijeta, barem jednom u životu imati tešku lumbalnu bol. To je stvarno moderna bolest današnjice i velika većina ljudi ga ima i to je nešto s čime se sada nosimo i što bi velika većina kolega trebala naučiti puno efektivnije i dugoročnije rješavati jer u većini slučajeva nije toliki problem za riješiti, koliko ljudi to zavuku, upozorava Toni. 

I zato treba uvijek vježbati i kretati se, no do problema može doći i ako se vježbe izvode nepravilno.

- Da, ako izvodimo vježbe s možda prevelikim opterećenjem za nas u tom trenutku, jer pokret naravno treba biti pravilan ako radimo nekakve vježbe u teretani. Bitno je i kako živimo, način života, jer na našu pojavnost boli će utjecati ne samo krećemo li se dovoljno ili ne, nego će utjecati i količina stresa, emocije, ono što smo rekli, dugo sjedenje. Znači jako puno toga. Ako je tijelo konstantno u nekom "fight-or-flight modu", što je danas kod ljudi najčešće, upravo zbog načina života, to će pojačati preosjetljivost živčanog sustava, što može utjecati na pojavnost boli. Tako da nam je s jedne strane cilj i kretati se dovoljno, s druge strane regulirati taj živčani sustav kroz dobar san, prehranu i sve ono što dobro znamo, ali najčešće ne koristimo, poručuje Marko.

Ljudi danas prečesto posežu za tabletama protiv bolova:

- Zato što tablete zapravo blokiraju bol, a bol je na neki način informacija. Bol je informacija mozga da vidimo opasnost. Nas zanima zašto dolazi do boli, kako mi možemo tu informaciju spriječiti odnosno regulirati, jer bol je zapravo signal, nešto ne valja odnosno nekakva opasnost postoji. Nas zanima zašto taj signal postoji, otkuda dolazi i kako ga riješiti, odnosno kako riješiti uzrok. Ako pričamo o akutnom nekom uklještenju, odnosno kompresiji živca, to treba tretirati što prije moguće. Jer u pravilu, svaki problem koji zapustite ćete ga dulje rješavati. Uvijek se kaže, u medicini sve što traje otprilike dulje od tri mjeseca je kronično. Zašto je kronično? Zato jer mozak i tijelo počnu registrirati nešto nenormalnim kao normalno. Što prije počnete rješavati, to bolje, upozorava Toni.

I Toni i Marko kontinuirano se educiraju.

- Mi držimo edukacije, ali se i sami educiramo. Evo, konkretno ja ove godine imam tri edukacije, po nekih 5-6 dana... Tako da mislim da je to suština, da osoba radi ono što voli, i onda je svaka edukacija u tom području ulaganje i nešto čime ćemo moći ljudima pomoći što uspješnije, i mislim da je taj kontinuirani rast nekako najbolji motivator, i daje snage za to da budemo što bolji, da radimo to s užitkom, što je više moguće, i pomognemo što većem broju ljudi, zaključio je Marko.