Tjedan mozga: najtajanstveniji ljudski organ

Počinje 25. Tjedan mozga - tjedan u kojem se mnogo govori o najtajnstvenijem ljudskom organu. Diljem Hrvatske otvorit će se mnoge teme vezane uz mozak, njegovo zdravlje i bolesti, ali i zanimljivosti koje se mogu pratiti kroz njegov rad. 

U Hrvatskoj će se 25. Tjedan mozga obilježiti od 16. do 22. ožujka u organizaciji Hrvatskog društva za neuroznanost i Hrvatskog instituta za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s ciljem popularizacije znanja o funkcijama i istraživanju mozga.

O razvoju mozga, njegovoj važnosti u razvoju pokreta, osjećaju zaljubljenosti i drugim zanimljivom temama u emisiji Dobro jutro, Hrvatska razgovarali smo s prodekanicom za znanost i projekte Kineziološkog fakulteta u Zagrebu izv. prof. dr. sc. Tatjanom Trošt i specijalistom neurologom dr. Goranom Ivkićem.

Mozak uvijek, uz srce, ističemo kao naš najvažniji organ, ali o njemu još puno toga ne znamo:

- Pa jasno da ne znamo i ne znam kad ćemo doći do nekog kraja, ali rastemo, penjemo se i svakim danom neuroznanost je sve jača, sve je više metoda i alata za istraživanje, tako da zadnjih 100 godina je bilo izuzetno dinamično, a zadnjih 30 godina je bilo eksplozivno. Jasad koji sam u tome svakodnevno teško pratim. Najbolji način je da osluškujem što ovi drugi mlađi rade, što rade timovi unutar instituta gdje radim. Tako da je neuroznanost jedna od najpropulzivnijih disciplina uopće u znanosti, ističe Ivkić.

Mozak je plastičan i to najbolje vidimo kroz učenje.

- Dakle, kada učimo ili dijete kada uči pjesmicu, sutra dan kad dođe u školu je zna i dobije pet, znači da se nešto tijekom tog procesa učenja i ponavljanja nešto s njim dešavalo. Znamo to i kroz ozljede, kada ljudi imaju moždani udar ili kada imaju neke traume i slične stvari. Nakon nekog vremena vidimo oporavak nakon rehabilitacije. Iako postoje oštećenja, mozak nađe način da to sve skupa prebrodi i da obnovi, napominje Ivkić.

Naš svaki pokret je povezan s mozgom i obratno:

- Dakle, i mozak utječe na razvoj pokreta, a isto tako pokret utječe na razvoj mozga. Tako da, ako govorimo o nekim našim ranijim početcima, kada se dijete rodi, taj mozak još nije u potpunosti razvijen i kako bi se razvio, njemu je potrebno puno iskustva. I motoričko iskustvo je u tom trenutku možda čak i na vrhu. Ono izaziva jako puno stvaranja i osjetilnih i motoričkih informacija koje se pohranjuju u mozak i koje mozak koristi kako bi se razvio. Možemo dati primjer kako dijete razvija obrazac hoda. Kada se dijete rodi, njemu treba nekih 9 do 18 mjeseci vježbanja da bi razvilo ne samo mišiće, ne samo kosti i ligamente, nego i živčano-mišićne puteve i tu komunikaciju između periferije i mozga koja će nam pomoći da možemo držati ravnotežu i da možemo krenuti i hodati. Kada bi samo prošlo godinu dana, a da dijete ne vježba, ne bi bilo tog momenta da dijete počne hodati jer se ne bi razvili ti prijeko potrebni živčano-mišićni putevi. Tako da na samom početku govorimo zapravo o psihomotornom razvoju jer su motorika i mozak su zapravo nerazdvojni, kaže Trošt.

Kada imamo neke probleme s osjećajima i mislima, kažemo da ćemo izaći na zrak da malo "razbistrimo mozak". Je li to samo uzrečica ili je to stvarnost?

- Mislim da nema osobe koja to nije probala, bar jednom u životu, koja nije otišla trčati ili nekakvu aktivnost malo žustriju. Pa mi kad smo preplavljeni emocijama, zapravo smo preplavljeni prevelikom količinom tih hormona. Dešava se to da se osjećamo napeti i samo tijelo osjeća potrebu za kretnjom. Vjerojatno će se osoba podići sa stolca, počet će hodati, zato što stvarno kroz tjelesno vježbanje možemo vratiti balans tih hormona gdje će zapravo količina dopamina i kortizola se smanjiti brže, nekako se iščistiti, mozak može početi lučiti serotonin što će nas pomalo smiriti i zapravo će se desiti jedan pomak između dominacije limbičkog emocionalnog mozga prema aktivaciji prefrontalnog korteksa koji je odgovoran za naše racionalno razmišljanje. I mi zapravo osjetimo kad se to desi, objašnjava Trošt.

Kad govorimo o ljubavi, zaljubljenosti i privlačnosti, skloni smo pričati o tome kako nam srce titra, kako rade naši osjećaji, a zapravo radi - mozak:

- To je povezana priča. Živčani sustav je glavni sustav koji monitorira sve dijelove tijela i rad svih organa. Znači, dok mi ovdje sad razgovaramo, mi koristimo naš voljni, svjesni mozak za stvaranje rečenica, prenošenje misli i međusobnu komunikaciju. U to vrijeme u našem organizmu sve funkcionira. Srce radi, normalno disanje radi, normalno probavni sustav radi, jetra, bubrezi, sve radi autonomno i postoji jedan dio živčanog sustava koji se tim bavi tako da mi imamo ovaj svjesni i voljni, i autonomni živčani sustav koji funkcioniraju paralelno, kaže Ivkić.

Na koji način mozak prepozna da mu se netko sviđa i prema nekom pusti te "kemijske strelice"?

- To je sad ova kemija o kojoj govorimo, koja nam je u ovom trenutku užasno zanimljiva i kojom se bavi ogroman broj znanstvenika u ovom trenutku, ali koja je izuzetno kompleksna i možemo vidjeti ogroman broj takozvane neuralne kemije koja se u nama proizvodi, znači to nije nešto izvana doneseno, to su neuroprijenosnici koje proizvode naši neuroni, naš mozak ih proizvodi za našu potrebu. U određenom trenutku, kad se stvori emocija prema nekoj osobi, dakle vaš vidni sustav ugleda nekoga ili osjeti miris neke osobe, u tom trenutku se događa nekakav šou ove naše neurokemije. Mi nekad volimo simplificirati pa reći "hormoni sreće", pa nabrojimo jedan, dva, tri, četiri hormona. Oni su svi u jednom koktelu, oni su svi u jednom miksu i nekad su eksponirani u jednoj fazi, nekad su eksponirani u drugoj. Mi danas možemo pratiti putem suvremenih slikovnih i drugih metoda istraživanja, gledati kako izgleda netko koji je u nekakvoj vezi emocionalno, a netko koji je samo u prijateljskoj vezi, ističe Ivkić.

Na mozak snažno utječe i virtualna stvarnost koja se koristi primjerice u sportu i terapijskom vježbanju.

- U pozadini stoji to da mozak ne može u potpunosti razlučiti što je virtualna stvarnost, a što je ovo naše okruženje, realnost oko nas. I to je ono što mi koristimo kada koristimo virtualnu realnost u sportu ili u terapijskom vježbanju. U virtualnom okruženju, zapravo se pobuđuju svi krugovi koji se pobuđuju i u stvarnosti. Dakle, dolazi do pobuđivanja krugova koji su odgovorni za percepciju, odgovorni za emotivno doživljavanje onoga svega oko nas i sportaš može u uvjetima koji su vrlo blizu realnim puno češće u velikom broju ponavljanja vježbati, a da se fizički ne umori. Ne govorimo ovdje o fizičkom vježbanju, govorimo o nekakvim taktičkim momentima, momentima odlučivanja koji su iznimno važni u sportu, tako da to koristimo. Isto tako u rehabilitacijskom vježbanju se uz sam pokret uključuju različiti osjetilni mehanizmi koji šire mogućnosti oporavka mozga. Trenutno je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu u tijeku projekt u vrijednosti od 2,5 milijuna eura koji je dobiven kroz javni poziv Ministarstva znanosti i obrazovanja i mladih i u okviru kojeg se baš takva oprema kroz koju ćemo i virtualnu realnost i korištenje toga u praksi u našem dijagnostičkom centru i proučavati, rekla je Trošt.

Izvor tema o mozgu i njegovim tajnama je nepresušan, pa ako se poželite uključiti u programe, raspored možete pronaći na mrežnim stranicama Hrvatskog društva za neuroznanost.