Terence Lewis - koreograf iz Guinnessove knjige rekorda

12:56 / 26.02.2022.

Autor: Dragan Nikolić, Eli Lazarova Sladić, Tomislav Dmejhal/Odjel Web i multimedije/HRT

Terence Lewis - koreograf iz Guinnessove knjige

Terence Lewis - koreograf iz Guinnessove knjige

Foto: Tomislav Dmejhal / HRT

A, B, C, D – Any Body Can Dance (svi mogu plesati). A zaista bi i trebali, poručuje svjetski poznat indijski koreograf Terence Lewis koji je sa svojom plesnom skupinom PAARA-DOX donio Indiju u Zagreb.

Prasak boja, živosti, miris začina, misticizam, umijeće ljubavi, sjaj Bollywooda, vrhunske plesne vještine... Događaj za pamćenje na pozornici zagrebačkog kazališta Knap.

- Predstava se naziva „Indradhanush“ (indijska duga), a zaslužna za cijeli koncept je Mahrukh Dumasiji i zajedno radimo već 23 godine – govori nam poznati koreograf.

Nisu, kaže, htjeli prikazati samo tradiciju, ono što ljudi najčešće mogu vidjeti – klasičan ples, narodni ples.

- Imamo i to, ali mi dočaravamo i modernu Indiju – kako se mijenja, kako evoluira. Naši plesači prolaze interdisciplinarni trening, ne vježbaju samo tradicionalni ples nego i jazz, balet, suvremeni ples. To tijelu daje posebne mogućnosti – pokreti su drukčiji, kvaliteta pokreta je drukčija, cijeli proces zapravo je drukčiji. Ovo je show s kostimima, s mnogo plesa, mnogo radosti, tradicija je prisutna, ali i moderni, suvremeni ples. Ovo je svojevrsna mješavina svega – ističe.

Terence Lewis je od samoukog karizmatičnog vizionara izrastao u gurua suvremenog plesa. Njegova je karijera pravi dokaz da uspjeh ne izostaje ondje gdje je vodilja talent i upornost.

Dolazim iz obitelji u kojoj se ponajviše cijeni obrazovanje. Kako su njegovi roditelji bili neobrazovani, smatrali su da bi se djeca trebala osigurati dobrim obrazovanjem i pronaći stalan posao.

Počeo je raditi sa 17 godina kao učitelj plesa. Išao od kuće do kuće i podučavao djecu plesu. S 22 godine diplomira je hotelski menadžment i umjetnost. I zapravo imao je, kaže ponude u struci, ali odlučio se za ples. Imao je tada već 80-ak učenika koje je podučavao po kućama i dobro zarađivao. Shvatio je, kaže, da je upravo to put kojim treba krenuti. Završio je s hotelskim menadžmentom i posvetio se plesu.

- Kad sam osnovao svoju tvrtku, nisam točno znao što radim. Bit ću vrlo iskren, imao sam samo 22-23 godine. Poslije kada sam otišao u inozemstvo, obrazovao se u Americi, dobio stipendiju u Europi, točnije u Beču, to mi je promijenilo život. Profesori su me uspjeli natjerati da izvučem jednu višu verziju sebe. Prava vizija došla mi je 2003., 2004., kada sam shvatio da je kvaliteta plesa u našoj zemlji ispodprosječna – govori nam Terence Lewis.

Indijci su, kaže, dobri plesači, ali uglavnom klasični. Nisu se mogli probiti na zapadno tržište jer nisu imali plesno obrazovanje te vrste. Zato je htio stvoriti instituciju koja podučava umjetnost plesa na pravi način, a da bi to mogao, morao je i sam učiti.

- Otvorio sam prvu profesionalnu plesnu školu i pozvao studente koji mi nisu trebali ništa platiti, podučavao bih ih besplatno, sve dok dolaze i vježbaju u mojoj školi. Htio sam stvoriti skupinu plesača koja pokreće posao - objašnjava.

U 23 godine koliko postoji, Lewisov institut Indiji je podario najveće plesačke zvijezde. Karizmatičan, uvijek raspoložen i pun ideja, Terence je omiljen gost zabavnih emisija, a javnost ga naprosto obožava.

- Indijci rado plešu, puno više od ostalih. U mnogim drugim zemljama muškarci, recimo, slabo plešu, ali u Indiji nije tako. Djeca plesu, svi plešu, čak i bogovi. A cijela povijest klasičnog plesa dolazi od jednog boga – Šive. On je stvorio tandavu. Mi smo uronjeni u ples. Zašto onda ne bismo to iskoristili za pričanje priče – govori Lewis.

- Volimo festivale, volimo plesati, volimo pjevati. Obožavamo dramu. Veoma smo emotivni, slabo razmišljamo glavom, mnogo više srcem. Općenito u ovom dijelu svijeta nekako se više vodimo tijelom, osjećajem, srcem. Možda baš zato nismo toliko progresivni kao ljudi sa zapadne strane svijeta koji se više vode razumom, a manje srcem – smije se.

Terence Lewis nagrađen je počasnim doktoratom iz plesa Nacionalnog instituta za znanost i obrazovanje. Prvi je Indijac kojemu je dodijeljena Dance WEB stipendija u Austriji. Sretan je i zadovoljan, ali i stalno zaposlen jer, kaže, napredovati se može samo radom i osobnim razvojem.

- Slava, novac i sve što uz to dolazi samo je nusprodukt, nikad nisam maštao o tome da budem slavan. Želio sam biti dobar u onom što radim, da ljudi prepoznaju moj talent, snagu, umjetnost, strast s kojom radim. To je moja droga, ono što me pokreće, želim da me se pamti kao onog koji mijenja stvari - kaže.

- Čvrsto stojim na zemlji, znam da se sve mijenja, diže i spušta, zato i ne shvaćam ozbiljno svoju popularnost. To je prolazno, danas je tu, sutra više nije, svakih 10 godina rađa se nova zvijezda. Sada me obasjava sunce, ali sigurno će zaći. U međuvremenu radim na sebi, tražim nove načine izražavanja, razvijam se. Jedini način da ostanete pod tim sjajem je razvijati se i stvarati nove verzije sebe – uvjerava nas karizmatični koreograf.

Terence Lewis triput je zabilježen u Guinnessovoj knjizi rekorda. Priredio je najmasovniji bollywoodski ples koji izvode amateri i koji se nauči u samo sat vremena.

- Objavili smo javni poziv, svatko je mogao doći, a ja kao koreograf trebao sam ih u sat vremena podučiti bollywoodskom plesu. Nisu trebali znati plesati, biti plesači, samo su trebali doći, a ja sam ih u 55 minuta trebao pripremiti za zadnjih 5 minuta u kojima će svi biti dio sinkronizirane koreografije. To je bio zadatak. U jedan sat uspjeli smo uvježbati zajednički ples. Bio je to velik uspjeh, prvi je put toliko ljudi zajedno plesalo bollywoodski ples – priča nam.

Na koncertima često na sličan način zabavlja publiku koja se itekako rado odaziva.

Priznaje da voli ljude i interakciju s njima. U ovih 15 godina koliko je javna osoba, celebrity – ne želi se nazvati zvijezdom, kaže da je to rezervirano za bollywoodske glumce – nikad nije odbio dati autogram. Čak ni kad ga ulove dok jede ili ide u toalet. Često ga, kaže, zaustave i žele se fotografirati, a on uvijek pristane. Jednostavno jer živi za to, kaže, to je ono što je želio i što je dobio.

- Skroman sam i neizmjerno zahvalan. Ako jednom ne bude tako, bit će to problem. Veoma je važno poštovati ljubav koju dobivaš jer upravo smo zbog nje ono što jesmo - poručuje.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!