25 godina HTV-ove emisije "Normalan život"

3. prosinca se obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom, a obilježava se i 25 godina emisije "Normalan život". Emisija promiče ljudska prava, senzibilizira i potiče javnost na djelovanje za opće dobro i sve to godinama pod uredničkom palicom Ane Tomašković, koja je ujedno i njezin zaštitni znak. 

Riječ je popularnoj i iznimno hvaljenoj tjednoj emisiji o obitelji i životu osoba s invalidnošću te njihovim mogućnostima i pravima, a tom povodom naša kolegica Ana Tomašković bila je gošća emisije "Dobro jutro, Hrvatska".

U 25 godina emitiranja emisije "Normalan život" ostvareno je više od 1300 emisija koje Ana Tomašković uređuje, montira, osmišljava, a nerijetko je to i prva adresa na koju se obraćaju osobe s invaliditetom. I ne samo osobe s invaliditetom, nego i mnogobrojne obitelji.

- Prije svega želim svim dragim gledateljima koji imaju bilo kojeg člana obitelji s invaliditetom, pogotovo roditeljima koji imaju dijete s teškoćom ili očekuju rezultate rane intervencije, odnosno rane dijagnostike od srca čestitam Međunarodni dan osoba s invaliditetom - i vjerujte uz našu emisiju nećete biti sami. Dakle, uvijek u svakoj našoj emisiji imate broj redakcije i uvijek možda smo taj prvi kotačić gdje pokazujemo ljudima da su važni, da nam je stalo čuti njih i njihove probleme, poručila je Ana.

Emisija je pokrenuta 1999. godine i nastala je iz jedne kraće emisije koja je trajala 15 minuta, a zvala se "Fenomeni".

- I u samom početku moji suradnici su bili kolege Slađan i naš Hrvoje (Antonio Belamarić). I nakon toga,1999. a pogotovo 2000. godine smo počeli emitirati emisiju "Normalan život" koju sam ja vodila svih ovih godina, osim tri godine kad sam bila na porodiljom bolovanju, ili rijetko kad sam bila bolesna, a tada je emisiju vodio i uređivao moj kolega i suprug Mladen Iličković, prisjetila se Ana Tomašković.

Kolega Iličković nas je nažalost nedavno u 54. godini napustio.

Ana Tomašković istaknula je važnost suradnje s obiteljima osoba s invaliditetom, ali i cijelim civilnim društvom:

- Dakle, s brojnim predstavnicima udruga, s raznim inicijatorima projekata koji zagovaraju kvalitetno, sigurnije i humanije društvo... Dakle, suradnja sa svima onima koji su spremni svjedočiti kako nas različitosti oplemenjuju, a ne bi nas smjele razdvajati. Osobe s invaliditetom imaju svoje mjesto u svim sferama življenja, dakle u kulturi, obrazovanju, svugdje... Svi mi, cijela zajednica, ne samo u zakonskom okviru, nego cijela zajednica moramo napraviti puno, puno više da bismo stvarali integrativno društvo, pno koje uključuje, a ne ekskluzivno društvo, poručila je Ana.

Teško je raditi emisiju takvog formata, a ne odvojiti se o priča koje se u njoj obrađuju. Koliko se duboko Ana unosi u te teme i iskustva svojih sugovornika?

- To je zapravo posvećenje. Jednostavno ću vam to ilustrirati: danas kad sam išla k vama, pješice idem kroz Gagarinov put, nije bilo ptica i onda si mislim "joj kako sad razmišljaš, nema ptica i nije baš sunčeko koje čekam", ali danas trebam istovremeno čuti rezultate biopsije za jednu gospođu iz Ogulina, saznati hoće li gospođa koja je iz mjesta Otok u Slavoniji dobiti konačno prvu kemoterapiju, hoće li jedna mama dobiti mjesto na Goljaku da se vidi iz kojeg je spektra njezino djete s autizmom. Dakle, puno, puno toga... Ne možete to odvojiti. To je jednostavno stil življenja. I ono što mi je iznimno važno, to je da onaj rešpekt koji vi imate, to ne možete dobiti zato što lijepo izgledate ili zato što lijepo pričate, nego zato što ste ljudima na usluzi, rekla je Ana Tomašković.

Emisija "Normalan život" tako prati ljude i na rehabilitaciji i u njihovim domovima, na njihovim slavljima, u njihovim tugama...

- Pogotovo mi je važno govoriti o tomu kako ne smijemo dozvoliti da problem, odnosno rođenje djeteta s teškoćom u jednoj obitelji bude problem samo te obitelji. To treba biti problem i šire obitelji, odnosno ne problem, nego bih rekla prije svega odgovornost cijele zajednice, ja uvijek govorim - i gospodina velečasnog ili bilo koga iz vjerske zajednice jer se zna da je u toj obitelji to dijete, da treba puno više zagovarati da se pomogne konkretnom pomoći. To nije pomoć u stilu "snaći ćeš se, vidiš kako ti je dobro" ili "platili smo 50 eura i  sad smo se riješili toga." To je daleko više od toga.

Ana Tomašković istaknula je jedan podatak:

- Za javnost koja možda ne zna, ja sam se isto iznenadila kad nam je pravobraniteljica Anka Slonjšak prije dvije godine rekla da od stotinu obitelji gdje se rodi dijete s teškoćom, u 70 obitelji dolazi do razvoda braka jer se uglavnom muškarci, očevi ne znaju nositi sa tim. I onda oni možda i plaćaju alimentaciju, ali biti roditelj nije isto što i biti tata. Dakle, to su neke sfere o kojima trebamo razgovarati, upozorila je Ana.

U emisijama se govori o brojnim pravima koja su zagarantirana osobama s invaliditetom već rođenjem, ali se ona ne ostvaruju jer sve ovisi i o lokalnoj zajednici, ali i o pojedincima.

- Dakle, jednostavno svi moramo puno, puno više raditi, pa i sama obitelj, dakle da ta obitelj koja ima dijete s teškoćom ili bilo kakvu drugu teškoću, ne smije biti izolirana, nego naprotiv svi moramo gledati da nam oni budu u fokusu i da imaju pomoć svaki dan, ne samo na Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Evo i sad je i vrijeme Došašća, sad se svi veselimo tom velikom blagdanu, sve je nekako blještavo i sjajno, a zapravo pored nas postoje te divne svjetlosti u dobrim ljudima koji su tu svugdje oko nas, ali ih ne vidimo jer smo se izgubili u nekakvim drugim materijalističkim ili ne znam kakvim vrednotama i zapravo ne znamo što to znači duhovna vrednota i duhovno bogatstvo, rekla je Ana.

Bez obzira na to što je termin emitiranja emisije u 11 sati, kad mnogi gledatelji nisu pred malim ekranima, "Normalan život" je iznimno gledan:

- Ono što je najvažnije je kredibilitet emisije - ljudi imaju povjerenje i osjećaju koliko nam je stalo do svih njih. Moram zahvaliti svim brojnim kolegama iz drugih dopisništava i ne samo kolegama s HRT-a, nego i iz drugih medija. Ja uistinu surađujem i s drugim, "konkurentskim" medijima kad je neka dobra priča, a dobra priča je za mene ona priča koja nas sve može potaknuti da možemo biti bolji, napomenula je Ana Tomašković.

U sljedećoj godini Ana se nada se da ću imati barem još 15 minuta više da u okviru svoje emisije, a možda i izvan toga, dobije još malo više prostora:

- Jer ćemo imati rubriku "Upravo dobra priča". Primjer je javljanje naših gledatelja - i to je tako prekrasno i zahvaljujem im - gdje kažu "Ana, imamo čovjeka za vašu emisiju." Dakle, imamo jednog profesora koji odradi svoje puno radno vrijeme, ima doma familiju, ali još plus toga odlazi jednoj baki u samačkom domaćinstvu nacijepati drva, ispeći joj neko jajčeko ili napraviti juhicu i reći "Wne brinite tu sam." Zar to nije dobra priča? Pogotovo u ova vremena, ustvrdila je Ana.

Dodala je da bi takav pristup trebao biti stil življenja, a ne prigodna aktivnost u vrijeme blagdana.

- Uistinu, meni je drago i ponosna sam što je ova emisija prepoznata i kroz nagradu HHO-a kao naš standard profesionalizma i humanitarnog rada, gdje zapravo pokazujemo koliko je javni medij važan, ali da je prepoznato i ovakvo djelovanje gdje je u fokusu čovjek, dobrobit čovjeka... Dakle, ne politika, ne visoki sport, nego čovjek. Pa, između ostalog, i paraolimpizam i sve ostalo, zaključila je Ana Tomašković.

Emisiju "Normalan život" emitiramo petkom od 11 sati na HTV1.