Kako nesvjesna očekivanja i neispunjene pretpostavke razaraju odnose?

U društvu postoji snažan pritisak da majke moraju biti nesebične i potpuno posvećene brizi o djeci, često nauštrb vlastitog zdravlja i dobrobiti. 

No, profesor psihologije Boris Blažinić, konzultant za osobni rast i ljudske potencijale, u podcastu PSIHOLOGiJA na Radio Sljemenu upozorio je da nesvjesna očekivanja i neispunjene pretpostavke mogu narušiti odnose stvarajući razočaranja i emocionalne povrede, posebno u obiteljskom okruženju.

Prečesto pretpostavljamo da drugi ljudi misle isto što mi mislimo, da bi ono što je nama važno, vrijedno i potrebno trebalo biti i drugima važno i potrebno - jer to je normalno. No, kako profesor psihologije Boris Blažinić slikovito ističe: "Ono što je normalno za pauka, nije normalno za muhu."

Ova jednostavna, ali moćna misao otkriva ključni izazov međuljudskih odnosa: različiti ljudi imaju različita iskustva, perspektive i prioritete. A kada se naše nesvjesne ili nerealne pretpostavke sudare sa stvarnošću, nastaju razočaranja i emotivne povrede koje mogu narušiti čak i najčvršće veze.

Svaki odnos, bez obzira na to da je riječ o roditelju i djetetu, partnerima ili prijateljima, nosi sa sobom određeni set očekivanja. Profesor Blažinić objašnjava da ta očekivanja mogu biti svjesna, ali često su nesvjesna i ostaju neizrečena, što ih čini posebno problematičnima.

- Najveći problem je to nesvjesno očekivanje. Mi to toliko podrazumijevamo da nismo ni svjesni da nešto očekujemo, jer se to toliko podrazumijeva, kaže Blažinić.

Dodatno, očekivanja mogu biti i nerealna – plod naših zamišljanja ili idealiziranja odnosa. Kada takva očekivanja ostanu neispunjena, prirodni ishod je razočaranje, koje se potom pretvara u povredu, a često i osjećaj izdaje. 

- Razočaranje stvara povredu. Povrijeđen si. Netko će čak nazvati izdajom, ali kad se to ponavlja, onda se nakuplja frustracija, pojašnjava ovaj proces prof. Blažinić.

Takve frustracije, upozorava Blažinić, djeluju poput "kapljica koje pune kantu emocionalnog smeća". Kada se ta kanta napuni, prelijeva se prema van u obliku bijesa, dok unutra ostaje tuga, a ispod svega toga leži strah.

- To je kao kapanje vode u kadi. Nije problem nekakvih velikih stvari. To je kao kada nešto padne u kadu – ne znači da će kada puknuti, ali ono malo slinjenje, kapanje u kadu, nakon šest mjeseci napravit će puno veću štetu jer će nastati žlijeb, ističe.

Slično je i s odnosima - sitni, neiskomunicirani problemi i nerealna očekivanja s vremenom uzrokuju daleko veću štetu nego što bismo očekivali. Osvještavanje vlastitih očekivanja prvi je korak prema zdravijim odnosima. Kada počnemo prepoznavati što očekujemo od drugih i jasno to komuniciramo, smanjujemo mogućnost razočaranja i frustracije.