Dalekoistočni dnevnik: Kineska carska kuhinja

Prije tjedan dana malčice smo odškrinuli vrata gastro svijeta Dalekog istoka. Kako bi dobili cjelovitu sliku prehrambene kulture modernih Kineza potrebno je vratiti se malo u prošlost te se upoznati s navikama sa carskog dvora različitih kineskih dinastija.

S obzirom na to da Kinezi ne kriju koliko vole dašak etno turizma, tematske restorane inspirirane carskom kuhinjom različitih dinastija, koje su nerijetko živjele u različitim kineskim regijama, možete naći diljem zemlje.

Jedno od najpoznatijih odredišta u Pekingu svakako je Muzej carske kuhinje koji se nalazi nedaleko znamenite Ljetne palače. On se proteže na preko 3 000 metara četvornih koji su podijeljeni u tri glavna dijela odnosno dio koji se odnosi na carsku gastro kulturu, dio u kojem možete kušati neke od specijaliteta koje su jeli kineski vladari odnosno kutka za interaktivno razgledavanje.

Ukoliko se prije večere zaputite prvim i trećim dijelom, imate priliku razgledati preko 1000 posuda i različitih kuharskih predmeta odnosno povijesne zapise o razvoju prehrambene kulture i same kineske kuhinje.

No, pripremite se na podužu turneju s obzirom na to da preko pet tisućljeća razvoja (u svakom pogledu) nikako nisu mala stvar. Osim toga doznat ćete zašto se baš na određeni način pripremaju neka jela i zbog čega su ona bila blagotvorna za zdravlje jer, budimo realni, car i njegova obitelj morali su najfinije i najzdravije jesti.

Kineska carska kuhinja počela se formirati tijekom vladavina dinastija Xia, Shang i Zhou dok je s dinastijama Qin i Han svjedočila najbržem razvoju. Novi procvat donijele su joj dinastije Tang, Song i Yuan s vrhuncem tijekom vladavine dinastije Ming odnosno posljednje carske obitelji Qing.

Nakon iscrpnog razgleda vrijeme je da se i proba neko od onih jela koja su se spominjala u svim tim zapisima i koja su bila od blagotvornog utjecaja na zdravlje i dugovječnost kineskih velikaša.

Večera je bila interaktivno događanje prožeto nekom vrstom kazališne predstave koja je ujedno bila i mjuzikl s vatrometom i plesom te gimnastička priredba, ali i koncert s mongoskim grlenim pjevanjem.

Na večeri se naime pričala priča o prehrambenim navikama dinastija Tang, Yuan, Ming i Qing, a svjedočili smo carskom vjenčanju te doznali kakvi su se sve utjecaji susjednih zemalja i povijesnih previranja odražavali i na kinesku carsku kuhinju.

Vegetarijanci, a posebice vegani ne bi se ovdje nimalo snašli s obzirom da različite vrste mesa vrve odasvuda. Od dinastije Tang probali smo tzv. mliječnu ribu koja se polagano kuhala u mliječnoj juhi, a navodno je dobra za slezenu i želudac.

Vladari dinastije Yuan voljeli su, slično kako i mi radimo, ali i susjedni Mongoli (utjecaj!), ispeći čitavo hrskavo janje na vatri, ali ga kasnije poslužiti s nizom različitih umaka i začina. Janjetina navodno hrani ljudsko tijelo na najbolji mogući način. Juhu od kupusa (koji je došao Putem svile) voljeli su vladari dinastija Ming i Qing, a bila je dobra za smanjenje "vrućine tijela", uklanjanje kašlja te je ujedno bila i pravi antioksidans.

Tu večer servirali su nam sve skupa oko desetak jela od kojih je ono najzačudnije bila kornjača (vrsta bliska onoj "domaćoj" koju možete naći i u svome vrtu) u nekoj vrsti gulaša s krumpirima. Za razliku od ostalih, za to jelo ipak je bio raspoložen osjetno manji broj kušača.

Franka Gulin u Pekingu punim plućima diše već četiri godine, a od ljetnih mjeseci piše blog i dijeli svoje dojmove iz daleke Kine i susjednih regija.

Njemačka verzija bloga

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a