Dalekoistočni dnevnik - Povratak u pokrajinu Gansu

Danxia Zhangye: Mjesto gdje je Majka Priroda tulumarila na najjače

Već sam prije dolaska u Kinu znala da u toj zemlji postoje mnoga čarobna mjesta koja ostavljaju bez daha i na kojima se osjećate kao da ste zaista na drugom planetu. Geopark Zhangye Danxia svakako spada u Top 5 takvih mjesta.

Smješten podno strmih vrhova planinskog lanca Qilian i 40km od centra grada Zhangyea, koji je u središtu pokrajine Gansu. Mjesto je to u koje se, posebice posljednjih nekoliko godina, slijevaju rijeke turista zbog nečuvenog prizora planina koje se prelijevaju u duginim bojama.

Baš je zbog toga i nadimak Rainbow Mountains drugo ime koje taj park s ponosom nosi.

Danxia je zapravo ime za vrstu reljefa koji se može naći u više dijelova Kine, većinom na jugu, jugozapadu i sjeverozapadu zemlje. Karakterizira ga crvena površina i strme litice. Riječ je o jedinstvenoj petrografskoj geomorfologiji koja je zabilježena u Kini. Pomalo podsjeća na krš, no s obzirom na to da ga čine pješčenjaci i konglomeratski valutičnjaci spada u pseudokrške reljefe.

Raznobojne stijene, koje su glatke i oštre te nerijetko idu i do sto metara u visinu, rezultat su stvaranja naslaga pješčenjaka i drugih minerala prije više od 24 milijuna godina.

Zbog toga reljef tipa danxia u pokrajini Gansu izgleda poput gigantske torte (s više halucinogeno raznobojnih slojeva) koja bi zasigurno imala status božanstva u Alisinoj zemlji čuda.

Stvaranje slojeva vezano je uz aktivnosti tektonskih ploča koje su odgovorne za nastanak nekoliko dijelova Himalaja, a vjetar, kiša i vrijeme koje je prolazilo učinili su ostalo, kreirajući nevjerojatne oblike i boje koje se danas mogu vidjeti.

Ako smo već istanuli da je Gansu raj za fotografe onda je nevjerojatni park pored Zhangyea njegov vrh vrhova. No, s obzirom na to da internet vrvi prefotošopiranim prizorima (ovo mjesto ne treba doradu!) prije  putovanja nije mi nedostajalo dobrog starog skepticizma.

Ipak (ne)stvarnost je ovaj put bila drukčija!

Iako su fotografije nastale u neidealnim uvjetima (najidealnije je ako tamo dođete nakon što padne kišica, a nebo se razvedri do kristalno čistog plavetnila) ja ih i dalje ne mogu prestati gledati i vjerovati da je moja kamera uspjela preživjeti pravi color overdose.

Njemačka verzija bloga


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a