Groblje u dubinama Sredozemlja

Gotovo dvije godine nakon strašne imigrantske tragedije u blizini talijanskog otočića Lampeduse, u kojoj je poginulo više od 400 osoba, Sredozemlje je proteklog vikenda opet progutalo stotine života. Na istoj ruti, na putu iz očaja i beznađa prema nadi i mogućnostima, poginulo je 900 osoba. Među njima je bilo i djece. Postoji bojazan da bi ta brojka još mogla rasti.

Europa je reagirala... Govorima o moralnim dužnostima i potrebi za snažnim zajedničkim djelovanjem u rješavanju problema ilegalnog krijumčarenja migranata.

Ministri vanjskih poslova Europske unije jučer su na hitnom sastanku u Luksemburgu dogovorili plan od deset točaka koji, među ostalim, predviđa jačanje operacija Triton i Posejdon koje su pokrenute radi kontrole i spašavanja ilegalnih imigranata. Također je planirano uništavanje brodica koje se koriste za prijevoz migranata i ravnomjernije raspoređivanje migranata po zemljama članicama EU.

Zvuči kao početak djelovanja... Ali neće biti dostatno. Ne znam zapravo ni je li predloženi europski plan uopće onaj, ovih dana često spominjan, moralan i human način djelovanja. Mislim da je ubrzavanje i pojednostavljenje procesa dobivanja azila jedini način da se pomogne migrantima.

Očaj kao motivator

Jer svaka osoba koja je spremna sjesti u krcatu brodicu poput one koja je potonula prije tri dana, bori se za goli život, za preživljavanje – djeluje iz očaja i nikakava operacija neće je spriječiti da opet potraži način kako doći do obećane Europe. Nažalost, ni krijumčari koji iskorištavaju nedaću drugih neće prezati pred time da im pruže okolni put za to. I naći će ga, koliko god plovila Europska unija uništila.

Migranti nisu opasnost

Zašto samo želimo spriječiti doseljavanje, a ne želimo pružiti utočište onima koji ga trebaju? Od početka je krivo postavljena perspektiva – u medijima se često može čitati o opasnosti i prijetnji migranata Europi. U razvijenim zemljama Unije sve više anti-useljeničkih stranaka dobiva na popularnosti. Ali nikako da shvatimo da sami migranti nisu opasnost. Oni su ljudi poput svih nas, sa željom za boljim životom. Ali u usporedbi s njima, nas muče luksuzni problemi. Odbijajući ih, zapravo ih tjeramo u goru opasnost – u ruke krijumčara koji ugrožavaju živote drugih za šaku šarenih papira nazvanih novac.

Kad je nama trebala pomoć...

Čini mi se da su zemlje Europske unije zaboravile što znači siromaštvo, rat, politički progon. I mi u Hrvatskoj kao da patimo od amnezije. Ne tako davno i nama je trebala pomoć. Stotine tisuća izbjeglica sa ovih prostora spas od krvavog rata pronašlo je u zemljama Zapadne i Sjeverne Europe. Tko od nas ne poznaje prognanika ili nekoga čija su obitelj ili prijatelji izbjegli? Koliko će nam tragedija na Sredozemlju biti potrebno kako bismo se prisjetili i počeli djelovati uistinu moralno i humano?

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći njemačku verziju bloga. 

*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a