Antea Delpin more prenosi na platno, nakit, odjeću...

Morsku floru i faunu, čak i zvuk gibanja mora i slani zrak akademska slikarica Antea Delpin prenosi na platno, nakit, odjevne i druge uporabne predmete. 

Motivi mora počeli su je zaokupljati nakon što je tijekom epidemije četiri godine živjela na Pagu. U mjestašcu Miškovići boravila je još kao djevojčica, i upravo tu se rodila ljubav prema ribolovu.

- Valjda kad si puno na barci i meditiraš uz to more, nekako ti dođe želja da nešto i naslikaš, kaže Antea, magistra primijenjenih umjetnosti.

- Volim boje, volim kako se te boje mijenjaju u različito doba dana, pogotovo u sumrak kad se ono prolije rozo, sve te nijanse. Uglavnom u ateljeu slikam, ali znam si onako nekakvu sliku brzinski napraviti, kada sam uz put, izvadim iz džepa pa zabilježim, dodaje.

I dugogodišnji ribolovac Edvin Žigante iz grupe Kvarner fishing slaže se s Anteom - boja mora nije samo plava. 

- Mi ribolovci kažemo - riba kad izađe iz mora, to su boje mora, recimo one škarpine crvene, recimo zubatac. Ja ne mogu opisati riječima te boje kad on izađe van, od šljokica po njemu zlatne boje. Znači, smatram da more ima jako, jako puno boja i da je jako, jako šareno, isto kao i njezini radovi, kaže Edvin.

Ova tridesetogodišnja akademska slikarica prvi je put ribu ulovila kad je imala četiri godine. Učiteljica joj je bila njezina nona s kojom je išla na barku i svladavala ribarski zanat jer nona je slovila kao vješta ribolovka. 

- Čak bih joj znala reći kad sam izvlačila van mrežu - "Antea, pjevaj, pa će biti ribe", i onda bi počela pjevati. Onda kad je već bila veća, šest-sedam godina, onda mi je znala reći, kako smo lovili samo nekakve siće, arbuniće i tako - "Nona, molim te, idemo, jest ću sve ove sitne". Tako je Antea jako voljela more, kaže Anteina baka Vida Mišković.

- Znam da lovi velike zubatce i dosta velike ribe. Ne znaju svi kako je to biti na moru cijeli dan, biti na moru da bi se ulovila tako jedna velika riba. I da bi se doživjelo more, to je najbitnije."

Ovaj put nismo mogli provjeriti Anteine ribolovne vještine jer bura nam nije dala isploviti. 

- Bura je, ali nema veze, meni je to uvijek najdraže. Čak ne mora nužno niti biti ribolov, već sam taj boravak na barci ili uz more, svejedno, na mulu, je sam po sebi lijep, kaže Antea.

- Volim taj mir i spokoj, volim razmišljati što je ispod mene u dubini, dodaje.

I tako umjetničkim djelima, uz šarolikost boja, širiti radost oko sebe. A more i ima takvu moć.