Mladi rockeri koje ćemo gledati na pozornicama velikih festivala

Ne vole kad ih nazivaju školskim bendom, ali ćemo ih ipak na taj način pohvaliti. Oni su rock bend sačinjen od četvero srednjoškolaca i jednog studenta. Uz sve školske i studentske obveze, ipak stižu imati probe i svirke svakog vikenda. Oni su Slow Cured.

Što se krije iza zatvorenih vrata garaža u takozvanim Raketama, zgradama zagrebačkog Vrbika? Petero mladih zaljubljenika u note rocka i punka koji čine bend Slow cured.

- Ja sam u bendu od početaka, mi smo išli u osnovnu skupa. Prvo smo svirali nešto bez veze po garažama, stanovima i to... I onda smo u jednom trenutku odlučili uzeti bolje instrumente, pojačala, prebaciti se u neku garažu i raditi svoje pjesme, kaže gitarist Filip Radaljac.

- Bilo je tu dosta stvari koje su se izdogađale kroz dvije godine, ali počeli smo prvo ja, Bruno i Filip, nas trojica, basist, bubnjar i gitarist. I onda su nam došla još nova dva člana. Prvo smo počeli po garažama na Vrbanima, ali kako je sviranje glasno trebali smo se prebaciti negdje gdje možemo nabijati k'o manijaci. I onda smo došli u ovu garažu i tu sad sviramo i nikome ne smetamo, dodaje basist Jakov Damjanović.

Dvije godine postojanja, pet vlastitih singlova, i bezbroj svirki samo su dio stvaranja ove petorke. U bendu svatko ima svoju zaslugu, ali zajedno čine ono što publika sluša i gleda:

- Filip napiše uglavnom tekst, odnosno sve tekstove on napiše. I početnu strukturu pjesme on napravi, a onda mi dođemo u garažu ili kod mene, ili kod njega i sviramo i onda se pjesma lagano formira u nešto potpuno drugo, objašnjava Jakov.

Katarina, Jakov i Filip pohađaju treće razrede Opće i Prirodoslovno-matematičke gimnazije, Bruno je maturant u medicinskoj školi, a Stjepan pak student molekularne biologije.

Ipak, vremena za probe uvijek se nađe:

- Glazba mi je hobi. Osim ovog, sviram u još jednom bendu. To mi je zabava, nikad nije tlaka ići na probu. Uvijek nađem vremena. Nalazimo se uglavnom vikendima, mislim da je subota neki standradni termin. Dođemo na probu, malo 'jamamo' na početku, a onda prolazimo nove stvari, pokušavamo napraviti nove pjesme i tako. Zabavljamo se, imamo puno proba prije svirki, ističe klavijaturist Stjepan Nemec.

Vikendi i svirke ipak su im omiljeni dio. Slow Cured može se pohvaliti nastupom na prošlogodišnjem InMusic festivalu na kojem su nastupili kao školski bend. Ipak, priznali su nam da su im najdraže svirke one koje su manje i privatnije.

- Najznačajniji su sigurno Inmusic, pa Superval festival u punom Vintage industrial baru. To su nekako najveći koncerti koje smo imali, a sad nekako meni osobno najdraži bi bili neki manji, koje smo svirali u Moćvari ili tako nešto, kaže Filip.

- Svirali smo i u KSET-u i to smo svirali prije Frictiona, a njihova pjevačica je Maja s kojom idem na faks. Kao prvo smo tamo svirali s dobrim ljudima koje znam, i jako smo dobro odsvirali i bila je odlična atmosfera, došli su moji roditelji, jako puno prijatelja. Još smo i snimili tamo dvije pjesme. Baš mi je ostalo u sjećanju, priča Stjepan.

Najveća želja u budućnosti im je napraviti vlastiti album. Marljivo pišu i skladaju pjesme, nastupaju na koncertima i vjeruju da će sve doći u pravo vrijeme. Na putu do toga, vjerujemo da ćemo ih gledati na pozornicama velikih i prestižnih koncerata i festivala. Sretno!