Područna škola Perušić jedna je od 11 koje pripadaju Osnovnoj školi Benkovac i ujedno najmanja. Pohađaju je samo dva učenika, brat i sestra Zvonimir i Jelena. Drugašu i četvrtašici u ovoj maloj školi zapravo ništa ne nedostaje, osim katkad društva za igru.
Torbu na leđa i laganom šetnjom do škole. Tako je to svakoga jutra za Zvonimira i Jelenu, učenike škole u Perušiću nedaleko od Benkovca. Zvonimir je u drugom, a Jelena u četvrtom razredu i jedini su učenici u školi. 
- Baš je obiteljska atmosfera. Sve se lijepo dogovaramo, rekla je učiteljica Dubravka Ivković. 
U ovoj školi nema zvona, a rasporeda sati ne drže se striktno. 
- Nama sat traje dok ne završimo što radimo. Isto tako se dogovorimo s kojim  predmetom ćemo krenuti, što nam odgovara u tom trenutku, uvijek se dogovaramo, dodala je. 
Sa Zvonimirom i Jelenom je lako. Odlični su učenici, pristojni, povučeni. 
- Najdraži predmeti su mi matematika, vjeronauk i likovni, rekao je učenik Zvonimir Zrilić. 
Ipak oboje imaju istu želju. Voljeli bi kad bi u školi, pa i u selu, bilo više djece. 
- U ovoj školi mi fali prijatelja, dodao je Zvonimir. 
Pa se onda Zvone i Jela zabavljaju na svoj način, i kažu svaki dan nađu nešto novo. Mobitel nemaju i ne trebaju. 
- Za zabavu najviše volimo ići k ovcama, rekao je Zvonimir. 
- Hranimo ih, mazimo, rekla je Jelena Zrilić. 
Ovo je prva godina sa samo dva učenika u školi. Dosad ih je u kombiniranim odjelima katkad bilo po desetak u 4 razreda. Učiteljica Dubravka tako radi već 16 godina. 
- Baš je dinamičan posao u kombinaciji zapravo i ne znam kako je raditi u običnom razredu, rekla je Ivković. 
Već sljedeće godine Jela će u školu u Benkovac i Zvone će ostati sam s učiteljicom u perušićkoj školi. Prvašića, kako sada stvari stoje, neće biti.