Glazbenik, kipar i sokolar - Vitold Košir je sve to

Ova priča uključuje glazbu, kiparstvo i sokolarstvo. Naime, sve su to zanimanja Vitolda Košira.

Vitolda Košira, odnosno Itu, najbolje bi se opisalo kao svestranu osobu. Ito svira u bendu te Simfonijskom orkestru Hrvatske radiotelevizije. Glazba mu je prva ljubav, ali ne i jedino zanimanje.

- Pa glazba je bila prva ljubav jer sam iz muzičke familije, tata je bio violinist, mama je flautistica. Imam i sestru koja je orguljašica. Tako da sam ja u familiji 13. prase ispao, svirajući prvo violinu, a onda sam se dao nagovoriti da s violine pređem na violu koja je bila nešto manje zahtjevna, kaže Vitold.

Nakon viole - na asfalt, željezo i beton

A upravo iz glazbe dolazi inspiracija za njegovu drugu ljubav - kiparstvo. Najviše voli materijale iz urbanog okružja, kao što su željezo, asfalt i beton.

- Kod betona je zgodno što s ta žitka masa da oblikovati. Mogu se dobiti mekane, gotovo slikarske impresije koje fenomenalno lako pamte potez ruke kipara. Međutim, kad se stvrdne, onda funkcionira kao starinski kiparski materijal kojeg je moguće rezati, brusiti, klesati. Tada se dobije sasvim drugačija likovna poetika, što je dosta slično glazbi, dodaje.

Sokolarstvo kao strast

Najveća strast ovog diplomiranog glazbenika i kipara jest sokolarstvo. O njemu je počeo maštati još u srednjoj školi. S pticama grabljivicama prvi se put susreo u Austriji. Nedugo nakon toga uselio se u stan u kojem živi i sada. A imao je sreću da mu je susjed bio sokolar Marijan Žižanović. 

I tako je počela ljubav koja traje već 40 godina. Kako kaže, u posljednje vrijeme sokolarstvo je doživjelo procvat u Hrvatskoj, uz veliku podršku Ministarstva kulture koje ga je zaštitilo kao nematerijalnu kulturnu baštinu u Hrvatskoj, a onda i UNESCO-a.

Mitovi, legende i povijest sokolarstva

Ito je zajedno sa suradnicima napisao i knjigu o mitovima, legendama i povijesti sokolarstva. Možda je najzanimljivije to što je autorica Sanja Perić Gavrančić uspjela pronaći dokument iz 1070. koji potvrđuje dugu prisutnost sokolarstva u Hrvatskoj. Naime, u jednom imovinskom sporu kralja Petra Krešimira IV. zastupa baš njegov sokolar.

- Fantastično je da imamo dokument star 950 godina. Znamo da se čovjek zvao Apricije. Drugo što je užasno važno - on je imao jako visoku funkciju na dvoru. On nije štalski momak, konjušar, psetar... On zastupa kralja u imovinskom sporu. A ono što je najinteresantnije - Rimljani nisu sokolarili, oni nemaju tu riječ pa se u povelji na latinskom jeziku pojavljuje latinicom napisana riječ - sokolar, naglašava Vitold.

'Under my thumb'

Zanimljivo je i to što se neki sokolarski izrazi upotrebljavaju u svakodnevnom govoru. Ptica na sebi ima vezice ili opute i kada doleti u slobodnom letu, sokolar te vezice stavlja ispod palca i primi da ptica ponovno ne odleti. Taj izraz na engleskom 'under my thumb'.

Dodatno osiguravanje, da sokol ne odleti je i vezica koju sokolar omota oko malog prsta. Odatle i izraz 'motanje oko malog prsta', kaže Vitold.

No Iti je najdraže kada ptica leti. Kako kaže, baš kao što u ljubavi moramo pustiti one koje volimo na slobodu, tako je i s pticama grabljivicama. A onda se jedino možemo nadati da će nam doći kada ih pozovemo.