Milijana udomljava oštećene gramofonske ploče i pretvara ih u torbice

Ona ne voli bacati stvari, već im dati novi smisao. Tako udomljava oštećene gramofonske ploče i pretvara ih u torbice.

Njezini proizvodi namijenjeni su onima koji se ne boje biti drugačiji, a sviđaju se i najmlađima i onima malo starijima.

- Od samog početka sam nešto radila rukama i kao dijete i kao cura, uvijek me to zanimalo, uvijek sam nešto bojala, farbala, restaurirala, prepravljala, šila sebi stvari, uvijek sam htjela imati stvari koje nitko drugi nema, kaže Milijana Jovičić, dizajnerica.

A u tome je i uspjela. Iako je završila ekonomiju, Milijana, majka troje djece, odlučila se ipak za nešto sasvim drugačije - izradu torbica. I to ne bilo kakvih.

- Na ekonomiji sam završila, s 18 godina, nekad ne znamo točno što hoćemo, fakultet nije bio u gradu u kojem sam ja imala mogućnost da živim. Tako da sam se onda odlučila za ekonomiju, a poslije sam išla tim putem da ostvarim svoje snove, priča.

- Uvijek sam nekako patila za unikatima. Prvo sam sebi napravila torbu, stara torba je bila koja je imala neke rupe po sebi. Ja sam na nju stavila gramofonske ploče. Onda sam s njom izašla van, u društvo i drugi ljudi su me potaknuli da radim torbe, prisjeća se.

Milijana je tako počela ostvarivati i tuđe želje. Jer, osim što su unikatne same po sebi, torbice su i personalizirane.

Unikatne i personalizirane

- Ima svega, od toga da svoje neke stihove stavljaju koji su njima dragi, pjesama da se stavlja na kožu ili ako je nešto personalizirano baš ono da je vezano za majku i kćerku ili dvije prijateljice, nešto njihovo intimno, ako je neki rođendan da se to stavi da se zna da je to nešto njihovo, govori.

Kako kaže, traže se razni glazbenici. Za neke bendove nije čak ni čula, a neki su pak već godinama među najtraženijima.

- Tu domaći naši lokalni bendovi je Azra možda broj 1, od stranih je ACDC, Doorsi, Led Zeppelin, kazala je.

Za izradu jedne torbice treba joj od 3 do 6 sati

Za izradu jedne torbice treba joj od 3 do 6 sati, a posebno voli ići u nabavku ploča.

- Ploče nabavljam na Jakuševcu, pa u shopovima, već imam svoje ljude koje zovem ako mi treba neka veličina. Ono što je meni najdraže su ljudi koji me zovu i koji mi poklanjaju ploče. Ako su oštećene, ako nisu dobre, onda ja to prefarbam, restauriram. Sve je to  svrhu reciklaže, kazala je Milijana.

Svemu što može, voli dati novu svrhu.

'Ne volim bacati stvari'

- Ne volim bacati stvari, a ne živim u kući, živim u stanu i to je onda problem. Tako da isto ta koža sva koja ostane od torbica, ja to ne mogu baciti i onda od toga radim nakit, narukvice, novčanike, ističe.

Njezine posebne proizvode vole i najmlađi i oni mali stariji.

- Najmlađi kupac mi je 4 godine, a najstariji mislim 75 ili tako nešto je bilo neki rođendan ili nešto gdje su prijateljice kupile torbu. Tako da ima svega, ima i poslovnih žena i rokerki. Sva polja se pokrivaju što je meni bilo na početku čudno, sad sam se već navikla da postoje žene u svim branšama kojima se to sviđa, priznaje.

A sviđa se i njezinoj obitelji, posebice djeci.

- Moja djeca su jako ponosna na sve to, stalno se s tim hvale svojim prijateljima i uživaju u svemu tome. Svi su mi podrška, prijatelji, rodbina, kumovi, svima je to super, svima je to nešto drugačije, kaže.

 Ipak, ne prepoznaju baš svi vrijednost ručnog rada, kaže Milijana. 

Većinom vlada uniformiranost i želja da svi budu isti. No, ona će i dalje izrađivati svoje proizvode za one koji se ne boje biti drugačiji.