Put prihvaćanja; priča o malenom Anti i njegovoj borbi s autizmom

Prema posljednjim podacima HZJZ-a, u Hrvatskoj ima oko četiri tisuće osoba s poremećajima iz spektra autizma, a taj broj značajno raste. Među njima je i maleni Anto. Njegova majka Laura Ivani Doko Bureš ispričala je s kojim se sve izazovima susreću, ali i koje su joj najveće želje za njezina sina. 

Da je Anto drukčiji od svojih vršnjaka, njegova majka shvatila je dosta rano.

- On je zapravo bio jako funkcionalan i responzivan do godine dana i odgovarao je i gledao i komunicirao s nama i onda kao da je sve to nekako krenulo sve lošije i lošije do trenutka dok s recimo 1,5 god više uopće nije uspostavljao ni kontakt očima, nismo ga mogli dozvati, niti je on nas dozivao, istaknula je Laura Žalac.

Tada su potražili različita stručna mišljenja, a odgovor je uvijek bio isti - autizam. Put prihvaćanja je bio dug, a dobiti službenu dijagnozu nije bilo lako.

- Zapravo nikada nisi pripremljen na to. Meni je to bilo... Taj dan je bio zapravo jako težak. Samo evo, mislim da je olakšalo što smo nekih godinu dana prije mi se već psihički pripremali na to, a i generalno živiš taj život. Vidiš da tvoje dijete ne funkcionira, jednako kao i ostala djeca u parku, dodala je.

 Uz dijete s teškoćama u razvoju, svakodnevne aktivnosti pretvarale su se u izazove.

- Zapravo su sve radnje prilično otežane, sjesti u auto, doći od točke A do točke B, sjesti, pojesti, iskomunicirati nešto s njim, obući ga, poručila je majka Laura Žalac.

- Ti ne možeš otići, prošetati do dućana, jer će on putem vidjeti 20 stvari koje ga interesiraju, a ako ne može dobiti to je bio tantrum do te mjere da smo ozlijeđeni i on i ja na kraju, kazala je.

- On ništa nije samostalno izgovarao i onda je do dana današnjeg naša svakodnevica bila da iziskuješ od njega i potenciraš manje oskudnu komunikaciju, rekla je Žalac.

Uz pomoć stručnih osoba, Antini roditelji naučili su kako se ophoditi s njim. A Laura smatra da je vrlo važno potražiti i pomoć za sebe.

- Jednom tjedno idem na svoju terapiju gdje i mene netko čuje, gdje sam samo ja bitna i gdje pričam nekad samo o sebi, tako da tu malo nadoknadim taj dio, jer sve je nekako fokus na djetetu i onda izgubiš sebe, naglasila je Laura Žalac.

 Danas je, kaže, pronašla svoj mir. No, vrtić joj je još uvijek bolna tema.

Naime, čak i tamo gdje ima mjesta, Anto nije uspio dobiti svoje.

- Kažu da su ta mjesta stavljena tu pro forme, ali da oni nemaju dovoljan broj stručnih osoba da se bave takvom djecom ili ima mjesta, ali nema za autistično dijete, jer ono za dvoje vrijedi, poručila je majka.

Iako je danas sretna što je njezino dijete baš takvo kakvo jest, voljela bi da ide u vrtić i živi život svojih vršnjaka.

A najveća želja joj je da se uklopi u sustav i jednoga dana bude samostalna osoba.