Podrška spašava život: Edi Kiseljak poručuje da HIV ne znači kraj

Iako je HIV nekada bio zastrašujuća i smrtonosna bolest, danas, zahvaljujući dostupnoj terapiji, osobe koje žive s virusom mogu imati dug i kvalitetan život te nisu zarazne za okolinu. Ipak, neznanje i predrasude i dalje prate tu dijagnozu. Upravo zato Edi Kiseljak odlučio je otvoreno progovoriti o svom životu s HIV-om.

Prije 10 godina, Edi je osjetio simptome slične gripi, ali njegov se život ubrzo pretvorio u noćnu moru.

- Simptomi su bili glavobolja iscrpljenost i nije prolazilo. Onda sam se uputio na hitni prijam Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević". I onda je stiglo pitanje dežurne liječnice jesam li spreman testirati se na HIV, rekao je Edi Kisljek.

Nekoliko dana poslije stigla je potvrda - HIV.

- Moj život se počeo rušiti tada. I nisam uopće mislio na sebe. Jedini ljudi o kojima sam mislio bili su moji roditelji, moje sestre, prijatelji. Osjećao sam se kao da ih gubim sve. I zapravo otada pa nadalje osjećao sam se kao da se moj život gasi. Kao da čekam smrt, kazao je.

Njegovim životom zavladali su sram i strah. Navodi da ga je strah toliko izjedao da se nije usudio ni upisati u tražilicu HIV.

- Znači, ta tri slova nisam upisao jedan period uopće u tražilicu i bolest je uzela maha.

O bolesti nije znao ništa, niti mu je itko na hitnoj objasnio da postoji terapija, te kako njegov život može izgledati. Tako je virus postao njegova tajna i nije čak potražio ni liječničku pomoć.

- Ja sam živio s HIV-om bez uzimanja terapije jedno vrijeme. I u jednom trenutku kako je to uzelo maha, kako sam sve više bio izložen nekakvim infekcijama, mislio sam da stvarno nema više izlaza i pokušao sam tada skratiti muke., kazao je.

Tada je njegova obitelj saznala za dijagnozu i svi su stali uz njega. Mnogo mu je pomogao suprug, i djelatnici Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević". Bez svih njih, danas, kaže Edi, možda ne bi bio ovdje i živio sasvim normalnim životom.

- Svi mi koji živimo s HIV-om, sve što trebamo je popiti jednu tabletu dnevno, virus je na nuli, nismo zarazni, možemo biti bliski, imati čak seksualne odnose bez zaštite. Postoje načini da imamo dijete koje neće imati virus u krvi., pojašnjava.

No predrasude su, kaže još tu - čak i na mjestima gdje bi se to najmanje očekivalo.

- Ja sam imao jedno jako ružno iskustvo u jednoj našoj ustanovi gdje sam bio izložen predrasudama i nisu me gledali kao čovjeka. Osjećao sam se kao da sam etiketiran, naveo je.

Ondje je Edi počeo zapisivati svoje misli i ne sluteći da će biti temelj knjige koju će uskoro objaviti. U njoj otvoreno progovara o svom životu s HIV-om kao i o vlastitoj homoseksualnosti. Cilj mu je razbiti predrasude i istaknuti važnost podrške.

- Svima koji žive s HIV-om bih poručio da nisu sami, nisu opasnost. Njihovi životi vrijede jednako kao i svi ostali. A svima ostalima koji nas okružuju da stanu uz nas, da nam budu podrška, da se usude stati uz svakoga tko je drugačiji jer podrška spašava život - u mom slučaju je bilo, poručio je.