Grgin konak - utočište za odbačene, bolesne, zaboravljene životinje

Izoliran u šumi, u Podravini, negdje između Bjelovara i Koprivnice, smjestio se Grgin konak, nevjerojatno utočište za odbačene, bolesne, zaboravljene životinje. Nekoliko ih stotina živi na farmi koju je svojim rukama izgradio Hrvoje Gregurić Grga, nevjerojatan čovjek koji je svoj život posvetio spašavanju životinja.

- Dobrodošli u Grgin konak, izvolite - tako nas je te kišne subote dočekao Hrvoje na ulazu u raj za ljubitelje životinja, predivno utočište za 300-tinjak životinjskih duša. Svaka ima svoju životnu priču.

- U pravilu su to sve životinje koje ljudi ili više nisu mogli držati ili su kupili pa nisu znali koja je to obaveza, a ima i zlostavljanih životinja, onih koje su stigle doslovno na rubu smrti. Neke, nažalost, ne uspijete spasiti, ali se trudimo da ih što više ostane. 

Sve je to Hrvoje napravio svojim rukama.

- To je bio moj dječački san. Cijeli život sam si htio napraviti jedno utočište gdje bi mogli zbrinuti sve te životinje. 2014. godine sam se razveo i imao opciju - ili se vratiti kod majke, živjeti u Virje ili se otisnuti u ovu avanturu. Pošto sam imao dosta ružan razvod, dvije godine mi je to bila radna terapija, kaže. 

Misica farme - crna labudica Eva

Dobar se glas daleko čuje, pa se tako brzo pročulo za Grgin konak. Ljudi su počeli zvati, dovoditi životinje.

- Prva životinja koja je stigla bila je nojica Biba. Bila je s nama pet godina, nažalost uginula je od starosti. Nakon nje je stigao poni Miško, pa jarac Pan, i malo po malo broj se povećavao, govori nam Hrvoje.

 

- Miško je bio kupljen kao ljubimac jednom unuk, ali je godinama bio zatvoren u malom prostoru. Vidite kako je sav mokar - Miško ima toliku fobiju od bilo kakvog zatvorenog ili natkrivenog prostora da doslovno sve vrijeme provodi vani, kaže. 

- Magarac Filip bio je vjenčani poklon jednim mladencima. I onda su drugi dan zvali - što ćemo s magarcem, nemamo ga gdje držati, tako da je Filip završio tu kod nas. Ima 16 godina, a kod nas je već pet godina, kaže Hrvoje.

Crna labudica Eva misica je farme. Zna da je najljepša i glumi nedodirljivu. Sultan je Shetlandsi poni, najmanja vrsta ponija na svijetu. Ovdje je stigao iz Slavonskog Broda. Bio je poklon djeci, a kad su ona odrasla, Sultan je postao višak. 

- Geronimo je američki mustang i apsolutni je vladar ovog pašnjaka. Njemu je vlasnik umro i njegovi sinovi su ga odlučili dovesti tu. Oni su jedni od rijetkih koji svaki mjesec donesu hranu za njega, pastu za parazite, ističe Hrvoje.

- Roga vam sa mnom nastupa u scenskom prikazu legende o picokima, ja sam fratar koji ima kozu. Ona vam cijeli scenarij zna napamet, doslovno ne moram reći ništa. Ona zna kad treba krenuti kad stati, ući i tako. Izuzetno mi je draga, kaže Hrvoje.

"Nekad odemo u minus, ali uspijemo nabaviti sve što im treba"

Svaka životinja ovdje ima ime. I to vrlo kreativno. Ima ovdje likova iz Ratova zvijezda i zvjezdanih staza, iz Shakespeareovih drama, raznih crtića i filmova. Emui, recimo, nose imena likova iz Tarantinovog filma Psi iz rezervoara. Mister Black, Mr. White, Mr. Brown i ostala ekipa na ovoj farmi imaju posebnu ulogu.

- Oni su, recimo, moji čuvari. Nemam pse zbog njih, ali oni su čuvari ovog konaka. Vojska, raptori mali - tako ih zovem, kaže Hrvoje.

Ovdje su se i izlegli. Ženke nesu jaja oko tri kralja, a na njima leži mužjak. A jednom se petrinjskom mužjaku to jednostavno nije dalo, pa je Grga otišao po jaja, smjestio ih u inkubator i dobio bebe. 

- Kod nas caruje drugarstvo. Nisam imao slučaj da je bilo težih povreda, da su se potukli ili izgrizli, kaže.

Svaki dan Grga ustaje oko 4 sata ujutro, nahrani životinje, počisti i ide na posao. Po struci je veterinarski tehničar, ali radi kao timaritelj deva u hrvatskoj pustinji u Đurđevcu. I kad se vrati s posla nastavlja brigu o svojoj koloniji. Pomažu mu volonteri, jer Grgin konak je udruga. 

- Financiramo se isključivo donacijama. Ima mjeseci, doduše, kad i ja i moji volonteri odemo u minus, ali nekako uspijemo nabaviti sve što im treba, ističe.

Jednom na mjesec Grgin konak ima dan otvorenih vrata, pa stižu posjetitelji. Najviše obitelji s djecom. Grga ovdje ne naplaćuje ulaznice, ali za dobru stvar ljudi rado daju donacije. Ili ovdje uživo ili preko Facebook stranice ovog konaka. Donacijama Hrvoje financira i radionice za vrtićku i školsku djecu. 

- Ja mislim da je bit ovoga svega da, od te silne djece koja su tu došla i posjetila nas, da jedan bude kao ja, da sam uspio u životu, kaže.

Zbog potreba životinja kuću sebi nije završio. Nema novca za jedno i drugo, pa je izabrao ovo što ima potrošiti na njih. 

- To je težak život, to je puno odricanja, ali, kao što vidite, ja sam nasmijan, veseo, meni je ovo lijepo, ovo je ono što sam želio. Ako netko može reći da živi svoj san, evo, ja stvarno živim svoj san, poručuje Grga.