Sport im je pomogao naći motivaciju da zaborave traume iz djetinjstva

Kaže ona stara "kad ti život servira limune, napravi limunadu". Upravo su to učinili Snježana i Franjo, brat i sestra. Njihovo djetinjstvo uz roditelje alkoholičare nije im davalo baš previše šanse za uspjeh. No oni su i to malo šansi čvrsto zgrabili i dobro iskoristili. Jer život nema reprizu. 

- Želja mi je bila kad sam bio mali da samo imamo sretnu obitelj. Bilo nas je puno i ja sam mislio da ćemo mi izrasti u veliku obitelj i onda je sve to krenulo nekako nizbrdo, rekao je Franjo Kufek. 

Snovi o obiteljskoj sreći Franji su uništeni u ranom djetinjstvu. On i sestra Snježana odrastali su u velikoj obitelji s devetero djece. Kako se ono kaže - jedan drugom do uha. Bilo bi to djetinjstvo za pamćenje, uz puno igre i smijeha da se u cijelu priču nije umiješao alkohol. I otac i majka odali su se piću, postali alkoholičari. A djeca? Svih devetero raseljeno je po udomiteljskim obiteljima i dječjim domovima.

- Bilo mi je teško odvojiti se jer smo se družili svaki dan, imali smo jedni druge ali sam smatrala za svoju dobrobit bilo bi dobro da odem, rekla je Snježana Kufek.

Bilo joj je 14 godina kada je, sa sestrom i bratom završila najprije u udomiteljskoj obitelji, a onda i u domu za nezbrinutu djecu. Ondje se ponovno spojila i s Franjom. Nije bila ni svjesna koliko joj je nedostajao.

- Franjo i ja smo jako bliski. Kao mali nismo baš bili, nismo se baš slagali. U domu smo se baš zbližili postali nerazdvojni. Samo čekam da dođe vikend da se opet vidimo da se možemo družiti, dodala je.

Sa završetkom srednje škole Snježana se vratila u obiteljsku kuću u Svetoj Nedelji. Otac im je u međuvremenu preminuo, a majka odselila k novom partneru, pa se u obiteljsku kuću uselilo nekoliko braće i sestara. Franjo to nije mogao.

- Možda glupo zvuči, ali gledam da sebi osiguram neki bolji samostalni život u kojem ću ja biti sretan i zadovoljan time što sam učinio s obzirom na to kakvu sam imao prošlost, rekao je Franjo. 

A u toj prošlosti Snježana je maštala o odnosu s majkom kakav su imale njezine vršnjakinje.

- Odjeća koju smo nosili je uglavnom bila ili dobivena. Nisam mogla nositi od starije braće jer su stariji i braća. To je bila odjeća koju smo dobili i zahvalna sam ljudima što su mislili na nas. Voljela bih da sam mogla otići s mamom u šoping da si mogu odabrati ono što bih htjela, naglasila je Snježana. 

Danas radi u modnoj industriji. Kad je dobila prvu plaću, iako bez majke, priuštila je sebi taj šoping o kojem je sanjala. 

- Nije to bilo nešto ekstra, ali znam da sam si to sama priuštila i to je još ljepši osjećaj, dodala je. 

Franjo radi kao zaštitar u jednom ministarstvu. I ganja snove koje je imao kao dijete. 

- Štedim novce jer bih volio jednog dana kupiti svoj stan. Imati nešto svoje, istaknuo je. 

"Oprosti"

S majkom se čuju telefonski i vide jednom mjesečno. Oboje bi željeli da je to češće.

- Možda bih nekad volio malo više vremena provesti s njom jer sam zreliji, pa da možemo popričati, rekao je Franjo. 

Razjasniti neke stvari. Volio bi od nje čuti "oprosti". Do sada mu to još nije rekla.

- Možda bi trebala, ali razumijem da je bila pod stresom, dodala je Snježana. 

- Kao dijete sam joj jako zamjerala što je konzumirala alkohol i što je pila. Divim joj se s te strane što je imala taj problem kojeg nije bila ni sama svjesna, ali je i dalje odlazila na posao i brinula se o nama, rekla je Snježana.

Bijeg od loših misli

Iako Franjo pasionirano trenira nogomet, često sa sestrom odradi koje bacanje na njenom terenu. Snježanu je džudo, kaže, spasio.

- Upisala sam ga kao malo dijete, to mi je bio bijeg od loših misli. Jako sam voljela džudo i trenera. Uvijek kad bi završila škola bilo je "samo da idem na trening, da mi se to ne zabrani", prisjetila se. 

- Smatram da je jako bitan i da imate osobu koja vas usmjerava, ako to nisu vaši roditelji. Meni je to bio moj trener i zato mi džudo tako puno znači, dodala je. 

I njoj i Franji sport je pomogao naći motivaciju da zaborave traume iz djetinjstva i zacrtaju si zdrave životne ciljeve. 

- Ostavio sam prošlost iza sebe. Svatko tko ima neku lošu prošlost treba to ostaviti iza sebe i nastaviti u svoju sretnu budućnost, rekao je Franjo. 

- Iskreno nisam ni sama svjesna otkud meni ta snaga i otkud to sve uopće. Samo sam znala da me čeka nešto bolje ako se trudim i smatram da lijepa riječ otvara sva vrata. Stvarno se trudim biti što bolja osoba i smatram da se dobro dobrim vraća. I da će se sve posložiti. To još nije sve kako bih ja htjela, ali znam da će to isto doći, zaključila je.