Hrvatskih 1000: Vladimir Krpan

Tko to laganog koraka u 87. godini života ulazi u zgradu zagrebačke Muzičke akademije? Jedan je to od najboljih pijanista i klavirskih pedagoga koje je Hrvatska ikada imala, profesor Vladimir Krpan. Nova epizoda serijala Hrvatskih 1000 posvećena je upravo njemu.

- Zadovoljan sam s tim što dosta stvari pokušao nekako promijeniti u atmosferi našeg grada, naše države, a to je odnos prema domaćim autorima iznad svega. Osim ove nove generacije, počevši od Seletkovića, Đurovića, to smo samo s Triom Orlando svirali, ali svu ostalu literaturu sam ili snimio, ili izveo, ili praizveo... Tako da je taj dio akcije prošao jako dobro, priča nam profesor Vladimir Krpan.

Riječi su to umjetnika koji je svirao praćen svjetski poznatim dirigentima i orkestrima u svim hrvatskim, europskim i mnogim svjetskim glazbenim središtima. Kao solist ili s Triom Orlando snimio je stotine sati solističke i komorne glazbe, odsvirao tisuće koncerata i solističkih recitala.

Još kao student legendarnoga profesora Stančića, a posebno nakon magisterija u Italiji, bio je pomalo svoj:

- Ja sam, moram reći, napravio jedan otklon. Ne do mjere da bih napustio njegove pozicije. Te pozicije su bile priznate i od velikih međunarodnih umjetnika koji su govorili da sam imao sreće da sam imao tako dobrog profesora, prisjeća se profesor Krpan.

Pijanistica, profesorova kći i bivša studentica Katarina Krpan za svog oca kaže da je bio jako blag i otvoren.

- Čak ponekad bih ja zaslužila i malo veću stegu nego što je on bio spreman za to, ali onda je tu bila moja mama koja je bila zadužena za red, rad i disciplinu. On je bio zadužen za ovu neku umjetničku kreativnost, što je u potpunoj suprotnosti s onim u što se on pretvarao kad bismo imali nastavu, ističe Katarina Krpan.

- Profesor Šaban, koji je predavao metodiku, prema postulatima Stančića govorio je da što se tiče pristupa muzici prvo važna točnost, onda ljepota i na kraju zanimljivost. Ja sam to obrnuo. Za mene je najvažnije da je zanimljivo, pa lijepo, pa onda točno... Danas smo dostigli tu razinu da se o točnosti ne treba raspravljati, napominje profesor Krpan.

Uz fenomenalnu pijanističku karijeru od 1971. godine Krpan je stvarao poslije iznimno uspješne pijaniste. Tu su, između ostalih Ljubomir Gašparović, Predrag Mužijević, Srđan Čaldarović, Martina Filjak, široj publici poznatiji Maksim Mrvica, Bruno Vlahek i mnogi drugi. Osim toga, još je 1968. utemeljio klavirski odjel Visoke muzičke škole u Skopju.

Jedna je to od onih priča o zovu domovine, čak i kod umjetnika koji je više puta mogao ostati u inozemstvu.

- Meni se činilo da je moja dužnost da sve ono što sam uspio skupiti, iskustvo i pedagoško i sviračko, pokušam prenijeti na mlađe naraštaje tako da bi sredina i kultura nacije imale od toga dugoročne koristi, zaključio je profesor Krpan.