Krčki ovčari su iscrpljeni - hoće li ovčarstvo na otoku nestati?

Baviti se ovčarstvom na Krku znači boriti se. S divljim svinjama, čagljevima, propisima, administracijom, planovima, institucijama. Ovčarstvo na Krku je posao za jake, hrabre i izdržljive. I tako je godinama. Ovčari su iscrpljeni, ne samo od borbe sa zvijerima, nego i od upornog upozoravanja da bi ovčarstvo na Krku kroz nekoliko godina moglo nestati.

Krčku ovcu nekada ste mogli vidjeti čim bi se malo odmaknuli od glavnih puteva, gotovo na svim dijelovima otoka. Autohtona je hrvatska pasmina, a njezino je meso cijenjeno. U današnje vrijeme teško ćete je slučajno sresti.

Kod Baške, obiteljsku tradiciju uzgoja ovaca održava nekoliko obitelji. Među njima su Orlići i Bonifačići.

Krk je oduvijek ovčarski otok i oduvijek su uz uzgoj išli i problemi. No u posljednje vrijeme problema je sve više, a ovaca sve manje.

- Imamo masu problema, ne možemo upravljati ovim prostorom, zaštititi svoju stoku, a onda ni prehraniti obitelj. Da bi poslovali, stoka mora biti živa, a ne zaklana... A više ne možemo stoku sačuvati i tu je problem, kaže Marinko Orlić, ovčar iz Baške.

Napadaju ih veprovi i čagljevi. S veprovima su navikli nositi se desetljećima s čagljevima posljednjih nekoliko godina. O tome što čagljevi rade na otoku i zašto su tu ima više teorija... 

Čagalj je postao glavni neprijatelj ovčara koji godišnje ostaju bez stotina grla.

- U godini kad sam imao najveću štetu bilo je 350 malih i 150 velikih zaklanih i trebalo je nešto napraviti, kaže Marinko.

On je pašnjake koje koristi ogradio kilometrima ograde. Uložio je puno, od poticaja mu se vratilo malo. Na susjednim pašnjacima, ograde nema, vlasnici su postali lovci.

- Ja i brat smo išli u lovce, uzeli puške i noći provodimo na buri uz ovce. Čuvamo ih, život nam se promijenio. Ništa ne stižemo u polju, baviti se mliječnim proizvodima, orijentirali smo se samo na meso, kaže još jedan ovčar iz Baške, Juraj Bonifačić.

Raj za ovce

Ovo je raj za ovce. Imaju idealnu ispašu, od koje njihovo meso i mlijeko postaju specijaliteti. Idilu narušavaju divlje svinje i čagljevi, a, kako tvrde Marinko i Juraj, pojavio se i jazavac, koji bi mogao postati novi problem. Muči ih i pošumljavanje, na kojem inzistiraju Hrvatske šume, te zabrana krčenja na pašnjacima koji su u koncesiji.

U nadležnim županijskim odjelima upoznati su problemima, svjesni su da bi za krčenje šmrike koja ovčarima smeta dobro došao stroj.

- Razmišlja se o nabavi jednoga stroja, ali to su velike investicije koje ne znam hoćemo li mi kao županija moći poduprijeti, ali ćemo pomoći kroz jedinice lokalne samouprave da vidimo kako pomoći, kaže Mladen Brajan iz Upravnog odjela za poduzetništvo turizam i ruralni razvoj.

Puno bi im pomogla i dozvola za nadstrešnice i pojilišta, jer kad zapuše bura od 150 kilometara na sat ili uprži sunce, nemoguće je dopremati dovoljno hrane i vode.

Na drugoj strani otoka na pašnjake kod Malinske svoje je ovce iz noćnih skloništa na ispašu pustio Slavko Spicijarić. I njega muče čagljevi.

- Preko noći moraju biti u zatvoru zbog čagljeva. Sve je u redu dok dolaze noću, ali bit će problem ako počnu dolaziti danju, kaže.

Slavko bi povećao broj ovaca, pozabavio se i matičnim stadom.

- Jedini uvjet je da se riješi štetočina s otoka Krka. Mi ćemo raditi, a čagljeve, veprove i ostale - van, poručuje.

Krčki ovčari imaju cijenjeni autohtoni proizvod koji je itekako tražen na tržištu i kakvome bi trebao težiti svaki lokalni ugostitelj. Većina janjadi odlazi s otoka u restorane po cijeloj Hrvatskoj. Zašto ne postoji čvršća veza između ovčara i većeg broja krčkih restorana druga je priča i za nju nedostaje prava strategija. Da bi do nje ikada došlo osnovni je preduvjet očuvanje krčke ovce, što će bez dodatnih mjera i poticaja biti jako teško.