Priča o starom obalnom naselju Merag: 'Ovo je raj na zemlji'

Vozeći se trajektom prema otoku Cresu, mnogima promakne staro obalno naselje Merag - poznato po trajektnom pristaništu. No, iako se trajektna linija zove Valbiska - Merag, ona ne dotiče mjesto Merag, jer je pristanište u obližnjoj uvali Smokovec. I zato, po silasku s trajekta, umjesto lijevo skrenite desno, prema šarmantnoj oazi gostoljubivih Meržana, i kućama njihova djetinjstva.

- Ja se sjećam Merga i bez struje i bez ceste. Nismo mogli dolaziti s autima nego smo aute ostavljali gore na brdu i onda bi djed došao s magarčićem, nakrcali bi magarca i ja i djed bismo išli na njega. Ostali su se morali pješke spuštati dolje i vraćati se kad bi se vratili nazad. Ali, Merag je jedno mjesto, i bio i još je uvijek - gdje je vrijeme stalo, kaže Karmen Toić Dlačić.

Isti osjećaj veže i trio Cesarić.

- Ja sam Dino Cesarić. Moj barba je Franjo Cesarić, a sin Josip Cesarić. Preko puta je naša kuća koju smo naslijedili od naših djedova, priča Dino.

Franjo je u njoj i rođen. Drago mu je, s osmijehom kaže:

- Da smo mi svi skupa, da se snalazimo, da se prikupljamo i da smo skupa, da obnavljamo što možemo. To nam je najbitnije. Jako složne tri generacije, govori Franjo.

Najstariji stanovnik je 93-godišnji barba Dume. Kad je Dume bio mali - ovdje je živjelo 70-ak ljudi, u školu ih je išlo 20-ak. Njegova obitelj na Cres se odselila 1957., a šest godina kasnije gasi se škola, pa odlaze i ostali stanovnici.

- Onda smo bili mladi, skakali smo posvuda. Nisu bili asfaltirani putevi, ali smo hodali bosi i trčali. Mladi smo bili, a sad smo stari, govori Dinko Bucul.

U kući s koje se pruža nezaboravan pogled.

Dume se vratio u Merag prije nekoliko godina, no prvi koji su se odlučili vratiti za stalno su - Darinka i Anton Sušić.

- On je Meržan, ja sam iz Loznatog; 53 godine smo zajedno, a 47 u braku. On je moje sve, moje sunce, priča Darinka Sušić.

A sunce ko sunce - grije dok ne zagrije - za ideju povratka u Merag, u kuću koja je Antonu ostala u srcu.

- Tako sam htio da dođem ovdje, ona nije htjela. Tako da sam popravljao to godinama pomalo, i onda, došli smo, 1996. smo se preselili, priča Anton.

 
Stanovnici su zaljubljeni u ovo malo mjesto

- Bilo nam je jako lijepo. Nismo nikad bili sami. Uvijek je netko dolazio, ili ovi dečki s trajekta ili ljudi koji su zakasnili na trajekt. Uvijek smo feštali ovdje. Ne bi se vratila u Cres nikako. Nema zamjene za ovo. Ovo je raj na zemlji za nas, ističe Darinka.

I Vlado je zaljubljen u Merag. Još od svoje 6. godine kada se, zbog jake ljetne bure, njegova obitelj s barkom - usidrila baš ovdje.

Gostoprimstvo Meržana osvojilo ih je - trajno, pa su Mergu u pohode, dolazili stalno.

- Ja sam kao dijete jednom primijetio jednu kuću koja je bila napuštena, a i selo je već bilo napušteno. Kad sam imao 12 godina nije bilo više nikoga u selu. Bio sam jedino dijete; imao sam prijatelja galeba i zmiju koja je u toj ruševini koju sam ja sad kupio, živjela, goori Vlado Tkalčić.

Ima neka tajna veza između njega i Merga. Mjesta koje vole i turisti, iako još uvijek nema vodu koja dolazi cisternama. 

Ali pomaka ima; obnovljeni je stari put do mjesta, a uskoro i glavni pristup Mergu.

- Zato što je obližnje pristanište u ljetnim mjesecima zakrčeno i državna cesta postaje zaustavna traka i teško je probiti se do sela. I stalno smo pisali kad će produžiti 3. traku, evo, upravo je to u tijeku, rekla je Karmen.

U planu je i čišćenje impresivne, u padinu uklesane Merške jame - velike udoline davno nastale urušavanjem podzemne špilje, uključene u mrežu otočnih staza Via Apsyrtides. Još jedan razlog za posjet Mergu.