Priča pomorske časnice Nikoline - od Arktika do Antarktike

Prva žena - pomorac u svojoj obitelji, na rodnom je Lošinju, od malena, s morem na - "ti".

- Od malena za ići na kopno imaš potrebu vozit se s brodovima; katamaranom ili trajektom, tako da od malena imaš tu neku drugačiju povezanost, jer si ovisan o samim prijevoznim sredstvima i o moru, rekla je Nikolina Stupičić, buduća pomorska časnica.

Ipak, po završetku srednje pomorske treba se preispitati:

- S 18 godina pitaš se da li bi htio ići na brod ili ne, da li bi htio voditi taj život ili ne. Tu sam još se osjećala malo premlado, dodala je Nikolina.

Ali, ne zadugo. Odmah po završetku Pomorskog fakulteta, već je bila na oba pola. Na kadeturi na Arktiku i Antarktici. I to na Senic Eclipsu 1 i 2 dovršenim u pulskom i riječkom brodogradilištu.

- Ajme, vidjet ću Antarktik. To je ipak pojam, to doživjeti, rekla je Nikolina.

A baš to što je žena, bila je prednost za dobivanje kadeture u prestižnoj kruzing industriji:

- Zato što oni idu na tu ravnopravnost spolova više. Oni se trude da sve bude negdje 50:50 žena i muškaraca. Ljepše se prezentiraju tako, naravno, rekla je.

Vrlo promjenjivo vrijeme

A sad, pravac Antarktik. Na hladnoću, kaže Nikolina tijelo se prilagodi za 5 do 10 dana.

- Tamo su temperature od 0 do 10, ovisno o danu. I naravno, to je vrlo promjenjivo vrijeme. U jednom trenutku je snijeg, u drugom trenutku je sunce, i doslovno u trećem je vjetar 40-50 čvorova, dodala je.

Ipak, tradicionalno ledeno krštenje - nije izostalo. Skok u more čija je temperatura minus dva stupnja.

- Izađeš van i tijelo ti se cijelo zacrveni, automatski se krene grijati. Nakon 2-3 minute - tebi je tako vruće, a stojiš i dalje vani u tom kupaćem. Izašao si iz mora, nevjerojatno ti je kako tijelo funkcionira na te promjene temperature, naglasila je.

Na kadeturi treba proći sve poslove

No, nije sve bilo jednako zabavno. Na kadeturi treba proći sve poslove, naučiti svakoga od njih:

- Pratiš svakog časnika izvjesno vrijeme da ti objašnjava što radi. Pokušavaš ti raditi taj posao kako bi stekao iskustvo za dalje. Održavanje gvardija - to je najveće. Onda svi poslovi na navigacijskom mostu. Što se tiče nekakvih karata, uređaja, ispravljanja ček-listi. Osim toga održavanje samog broda, znači pranje, farbanje i slično, rekla je.

Ni to nije sve. No, prebacimo se na Nikolininu rutu. Start je bio u Americi.

- Prošli smo znači đir - cijela Južna Amerika. Jedan smo oko sjeverne prije toga prošli, i onda smo otišli na Antarktiku. Naravno, na Antarktici rade se krugovi - smjene gostiju. Tako da smjene gostiju idu iz Argentine i te ture traju od 10-20 dana. Znači, ukrcamo goste, odredimo na Antarktici, nazad se kasnije vraćamo s gostima i radimo smjenu gostiju. Osim toga, nakon ta 3 mjeseca na Antarktici, nakon cijele sezone nastavili smo putovanje prema gore. Tu sam se ja bila iskrcala iz Argentine, Čilea. Tako da brod nakon toga nastavlja i radi drugi dio sezone na drugom polu. Znači našu ljetnu sezonu on određuje na Arktiku, rekla je Nikolina. 

- Životinjski svijet pogotovo na Antarktici je nešto nevjerojatno - od pingvina, tuljana, kitova. Mene su nevjerojatno dojmili kitovi ubojice - orke, njih je jako teško i pronaći i vidjeti. Kad ih nađeš, nemoguće ih je skoro fotografirati koliko su oni brzi i fascinantni. A na gornjem su tu polarni medvjedi, isto ono fascinantno srest i vidjet polarne medvjede. Ali, osim toga gore ima ljudi, ima naselja. I samo ta priča kako se ljudsko tijelo može prilagodit živjet na - 30 do - 50 stupnjeva. Tu ljudi žive u skupinama od 300 do 500 ljudi, to su znači maleni gradići i oni dobivaju namirnice na udaljenim mjestima. Dva puta godišnje dođe im brod, donese im namirnice i oni tako žive, objasnila je.

Muškarci su jednostavniji, žene su ustrajne

A, nakon polova, malo oko spolova. S kim je lakše raditi na moru?

- Muškarci su jednostavniji, definitivno je s njima se lakše razumjeti i nešto odraditi. Ali, žene su ustrajne. Žene, kada im nešto kažeš trajat će to i malo će se iskomplicirat, ali ona će napraviti i neće stat dok to ne riješi, istaknula je.

I neka još netko kaže onu staru uzrečicu da žena nosi nesreću na brodu. Vremena se mijenjaju, htjeli mi to ili ne. A Nikolina, koja je nedavno polagala i poručnički ispit, u međuvremenu predaje u svojoj srednjoj pomorskoj na Lošinju. Nikolina, sretno, ma gdje bila!