Prije godinu dana tradicijske barke s Kvarnera proglašene su nematerijalnim kulturnim dobrom, pa svaka nova predstavlja pravi biser obnovljene ploveće baštine. Originalni crikvenički guc svečano je porinut, a spasili su ga ljudi koji su Muzeju grada Crikvenice oporučno ostavili poveći iznos.
I dok se "Smilja" opet zadovoljno ljuljuška na moru, gospođa po kojoj je dobila ime, sigurno bi bila zadovoljna da zna kako je guc njezina supruga - opet mlad i spreman za plovidbu. A sve je počelo jednim neobičnim pismom iz inozemstva:
- Kad smo to pismo otvorili i vidjeli da je Muzej grada Crikvenice dobio oporučno 20 tisuća dolara uz 2 uvjeta: da donatori ostanu anonimni i da s tim novcem napravimo što želimo, rekla je Silvija Huljina, direktorica Muzeja grada Crikvenice.
I tako se rodila ideja da se "Smilja" - vrati u život.
- Eto i što da kažemo; još jedan lijepi guc plovi našim lijepim morem i to nas veseli. Bolje nego u gondoli. To nas veseli jer ovo je naše! Dakle, ovo je nešto specifično i zaista treba se zahvaliti muzeju koji je dao tu inicijativu tim ljudima koji su donirali da se ta barka napravi. Svakako, ovdje treba istaknuti brodograditelje naše iz Mošćenica Lorisa i Josipa Rubinića, naglašava Robert Mohović, predsjednik Koordinacije udruga za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine Kvarnera i Istre.
Osim po ljubavi prema tradiciji, posebnih i po tome što je riječ o ocu i sinu. O ljubavi koja se prenijela na novu generaciju:
- Barka je bila u katastrofalnom stanju, baš je bila loša, tako da smo morali sve na njoj skoro obnoviti; 99 posto, ali mi je drago jer to je najstariji crikvenički guc, rekao je Josip Rubinić, mladi brodograditelj iz Mošćenica.
- Ručni rad - znači strojno se blanja i pili, ali sve je to ručno montirano, pokazuje Loris Rubinić, brodograditelj iz Mošćenica.
I plovit će još dugo i prevoziti i domaće i turiste. I na svoj način pričati o tradiciji po kojoj smo posebni i drugačiji od drugih.