Naša domovina: Orebić

Grad kapetana, nekad vlasnika druge najveće trgovačke flote na Jadranu, mali veliki Orebić, danas privlači turiste njihovim divnim povijesnim kućama. 

Bog je stvarno pomazio Orebić prirodnim ljepotama. Plaže s razglednica, planine u pozadini, s bijelim kamenim kapelama ili nasadima vinograda.

Preko puta - Korčula… Možete zamisliti kako su nekad ondje plovili jedrenjaci i parobrodi u počecima turizma.

No, ovaj grad ponosi se jednom drugom tradicijom koja je počela doseljenjem jedne obitelji iz Bakra:

- Naše mjesto je dobilo ime po obitelji Orebić koja je došla sa sjevernog Jadrana u Dubrovnik i zatražila je državljanstvo, mogućnost stanovanja, gradnje i rada. Obitelj Orebić je imala i prijatelje koji su se bavili istim poslom kao oni, a Dubrovčani su shvatili da im puno mogu pomoći, i to je bila jedna simbioza koja je omogućila tim obiteljima da krenu graditi svoje kuće baš tu u ovoj prekrasnoj, ogromnoj uvali, kaže Lidia Starašinić.

Orebići su, dakako, bili obitelj pomoraca:

- Oni su svi bili kapetani duge plovidbe i brodovlasnici, tako da veliki dio Pelješčana, pogotovo Orebićana, je već od  16. stojeća, pa kroz 17., 18. i 19. stoljeće sačinjavalo dubrovačku trgovačku mornaricu. Obitelj Orebić je nakon 100 godina boravka ovdje, a to je druga polovica 17. stoljeća, imala 49 muških glava, svi kapetani duge plovidbe i 7 kuća. Tipično je da se zgrada nalazi na pristojnoj udaljenosti od obale, na uzvisini, prilaz je trebao biti dug da se shvati komu se ide - što duži, to važniji, a jako je bilo bitno i da se stave kolonade, da se ima hlada, dodaje naša vodičica Lidia.

- Mi ne možemo uvijek točno vidjeti s ulice što se događa iz zidove koji okružuju imanje kapetanske kuće, tako da je ta obitelj bila dosta sigurna. Porti su uvijek bili zaključani, i moglo se ući samo uz pozivnicu, a to se trebalo odraditi malo prije, nije kao danas da samo baneš, ispričala je Lidia.

Ravnateljica Pomorskog muzeja Orebić Milena Grego - Njakara nadovezuje se pričom iz 1875. godine.

- U Orebiću i okolici postojala je flota od 90 jedrenjaka ukupne tonaže 45 tisuća tona, 2 tisuće pomoraca i 250 kapetana. Tada je Orebić bio drugi najveći centar na ovom dijelu Mediterana, odmah poslije Trsta, rekla je Grego - Njakara.

Za pomorski karakter Orebića veže se i jedna rijetka i zanimljiva tradicija:

- Uz Orebić, Pirej i Hamburg su jedina mjesta koja bi brodovi, kad bi prolazili kroz kanal, pozdravljali. Mještani bi odzdravljali, a franjevci sa samostana Gospe od anđela bi pozdravljali zvonima, i dole bi u mjestu pozdravljali topom, objašnjava predsjednik TZ Orebić Mladen Đulum.

Fra Venancije Malić iz samostana Gospe od anđela otkrio je detalje o zavjetnim slikama:

- Kapetani, kad bi preživjeli velike oluje na moru, onda bi u zahvalu Majci Božjoj donosili zavjetne slike koje se nalaze u našem muzeju. To su slike iz 15. i 16. stoljeća, pa do modernijih... Po tim slikama su pravljene i makete brodova koji se nalaze u muzeju, kaže fra Malić.

Orebić je od 14. stoljeća u sastavu Dubrovačke republike, koja ga je, da bi bila sigurna, kupila od dva kralja: bosanskog i raškog, i platila dva puta.

- 1333. godine se događa prijelomni trenutak u razvoju samog Orebića jer taj dio Pelješca kupuje Dubrovačka republika. Kruti feudalni sustav omogućio slobodu za ljude koji plove za republiku. Drugi ključni moment je bio potres 1667. godine u Dubrovniku kad je stradao veliki dio plovila dubrovačke flote, kao i veliki dio nekretnina međutim Pelješac nije bio pogođen potresom, pa su Pelješčani  nastavili plovidbu u okviru  dubrovačke flote, i u tim teškim trenucima Dubrovniku su donijeli dragocjeni novac, kaže Milena Grego - Njakara. 

Kroz stoljeća su 3 obitelji odlikovali i primili u plemstvo, a biskup Đivović bio je osobni ispovjednik Marije Terezije. Carska obitelj se od mola prošetala do Pomorskog društva po crvenom tepihu čitavim putom, tako da je Franjo Josip u svom govoru rekao "Ne tražite više od nas financijske pomoći, jer izgleda da bismo je mi mogli tražiti od vas!".

No brodogradilište koje je car otvorio nije dugo trajalo: radilo je 10 godina i izgradilo samo 3 velika jedrenjaka.

Na prijelazu u 20. stoljeće društvo i grad su praktički bankrotirali, a ostale su kuće i tradicija, koja se danas uvezala u turističku ponudu, jer od 2 i pol tisuće, tek 30 ljudi danas su pomorci. 

Ako su za dalmatinski mentalitet tipični plovidba i vino, onda se Orebić na Pelješcu, poluotoku Dingača, i kao grad kapetana, nalazi u ishodištu tog mentaliteta.