Pakoštanski Ukrajinci zbrinjavaju sunarodnjake, predaha nema

Yuliya i Oleg, Ukrajinci u tridesetima, već osam godina žive u Pakoštanima pokraj Zadra. Bave se turizmom. Od nedjelje u njihovom domu je dvadesetak ljudi, bliže i daljnje rodbine, prijatelja, sunarodnjaka iz Ukrajine. Nekoliko obitelji izbjeglica primili su i susjedi u Pakoštanima i Biogradu.

Svetlana iz Lavova, nakon zračnih uzbuna i skloništa, sa svoje dvije unuke napokon je na sigurnom. U nedjelju su uspjele doći u Pakoštane. Putovale su puna dva dana i noći, na otvorenom na granici bile su i do 12 sati. Sedmogodišnjoj Jani najviše nedostaje otac, koji je ostao u Ukrajini, i njezin mačak Amur.

- I fali ti Amur?

- Da, odgovara Jana.

- Tata joj je ondje, ne ovdje. Boje se vojske, ruske se vojske boje, vojske, kaže Svetlana Kulaba, izbjeglica iz Ukrajine.

Majka djevojčica, Julija, kaže - tijelom je ovdje u Hrvatskoj, srcem u svojoj Ukrajini. Najteže joj je pao rastanak sa suprugom na granici.

- Jako teško, teško, kaže Julija Štajkom, izbjeglica iz Ukrajine.

 Ona i Julija rođakinje su. Yuliya je spremna svakome tko joj se obrati za pomoć biti na usluzi.

- Ono što možemo, mi ćemo pomoći. Još čekamo dvije žene s djecom u četvrtak tako da za sada sve imamo, kazala je Julija Zdjrska iz Pakoštana.

Suprug Oleg htio je u rat, kaže, odmah, ali su mu njegovi rekli - više ćeš pomoći logistički pomažući iz Hrvatske. Već je nekoliko puta bio na granici Slovačke i Poljske kako bi pokupio sunarodnjake.

- Kod nas je došlo doma 20 ljudi , ali sad i tu se pojavili ljudi koji primili i dali apartmane , hranu. Stalno me zovu Hrvati, vi ste uvijek s nama, svaka vam čast, rekao je Oleg Kovalčok iz Pakoštana.

Olegu je danas 34. rođendan. No nema predaha. Već vozi u Poljsku, gdje se prikuplja pomoć za Ukrajinu, lijekovi, oprema za vojsku.

- Najviše mi bude poklon kad se ova situacija smiri, rekao je Oleg.