Šareni ulaz za najmlađe pacijente

Donosimo priču o dobrom duhu zagrebačke bolnice Rebro. Sestra Bernardica već dvije godine uveseljava djecu koja dolaze na preglede koji im uz nju i njenu akciju postaju lakši.

Sve što radi za svoje malene pacijente radi u slobodno vrijeme, a uz njezinu misiju stao je i ostatak kolektiva bolnice.

- Pred dvije godine, za vrijeme Božića okitili smo bor, dragi ljudi i mi, moje kolege, djelatnici donijeli smo dezinficirale igračke i stavili smo ih pod bor. Tako smo uvidjeli da djeca jako dobro prihvaćaju ulaz u bolnicu, da su jako veseli i radosni. Tome su svjedočili i naši liječnici, naše kolegice sestre koje rade s njima kako imaju dosta manje stresa. Jednostavno prigrle tu igračku i zaborave na ono zbog čega su došli. Intervencije, pregled, vađenja krvi i sve ostalo što stvara djeci stresan trenutak, rekla je Bernardica Pavlić Pračić, medicinska sestra, KBC Zagreb.

- Prošao je Božić, raskitio se bor, pa su opet djeca teško ulazila u bolnicu, a onda dobri duh naše dječje trijaže sestra Bernardica je jedno tjedan dana prije Uskrsa došla meni i rekla da ima ideju za jedan projekt. Kako je bio bor, ona je rekla da će napraviti drvo i urediti gam što je i učinila i uredila trijažu za Uskrs. Ukinula se trijaža, ali nismo htjeli ukinuti tu praksu brige i dijeljenja ljubavi. Pa smo evo, nastavili zajedno s Bernardicom koja je to proširila na sve naše ulaze, pa smo se dogovorili da svaki naš ulaz bude kutak za djecu., rekla je Anja Ljubas, glavna sestra KBC-a Zagreb.

- Tu su se slile cijele emocije, da se djeca kod kuće koja se inače teško odvajaju od svojih igračaka ipak tako sa svojim roditeljima ili odgajateljima u vrtiću razgovaraju i stječu jednu empatiju kako je to kad bolesno dijete dođe u bolnicu i koliko to njemu znači. I onda smo osmislili porukice da mu zažele hrabrost, želju i njih to jako veseli. Nakon nekoliko vremena to nisu bile samo plišane, već mnoge druge igračke i za vrijeme mjeseca knjige ja sam se razmislila što bi još mogla poboljšati i učiniti ljepšim da djeci razvijemo maštu čitanja dok sjede i razgovaraju sa svojom djecom u čekaonicama, pa smo prikupljali slikovnice i knjige koje kasnije i nakon čitanja odnose kući kao poklon, simbol darivanja. Tako ćemo i djecu i roditelje odviknuti od mobitela, bar ono vrijeme dok čekaju na preglede, dodala je Pavlić Pračić.

- Svake godine idemo ovdje na kontrolu srca i prošle godine smo došli tu, sestre su mu rekle da izabere koju god hoće igračku i on je izabrao ovog medu i od onda se ne odvaja od njega. Dakle, nosi ga i u vrtić i spava njim. Gdje god idemo, medo mora ići s nama. A imamo igračaka i previše. Stvarno smo sretni. A i pregled je prošli put prošao super kad je bio i kad je dobio medu, lakše je izdržao i čekanje i sam pregled, rekla je Martina Gujštek, Lovrina majka.

- Roditelji su jako angažirani ovako kad su u pitanju njihova djeca, oni su i otvorili Facebook stranicu koja se zove Dječji šareni ulaz. Tamo su stavljali i slike svoje djece koji daju dozvolu, tu su i kontakt preko messengera, WhatsAppa a i moj broj se dijelio dalje, tako da je lako doći do mene. Igračke treba pripremiti - dezinficirati, uredno zapakirati dostavnim službama svih vrsta i li osobno donijeti svaki radni dan ili prema dogovoru, dodala je Pavlić Pračić.

- Mi zapravo u ovoj akciji sudjelujemo praktički od samog početka, već dvije godine kako je krenulo s tom trijažom. Mi boravimo ovdje jer je on srčani bolesnik i boravio je na Rebru jako puno i nama je ovo privilegija i čast sudjelovati u ovoj akciji, pogotovo kada vidimo kako se dijete veseli kada prolazi teške bolesničke trenutke. Zaista, taj jedan plišanac i jedna slikovnica, ta sitnica toliko uveseljava to dijete, a prvenstveno nas roditelje. Nema više te boli i patnje kod doktora koliko je bilo. I onda s vremenom čovjek pomisli da se želi pokrenuti i pomoći toj našoj divi, sestri Bernardici. Mi smo sa sela iz Velike Gorice i imamo polja i donijeli smo i borove. Mi ne želimo ovo nikad stopirati, nego da ide u što jačem jeku, da nam se svi pridruže, da se ova trijaža nikad ne ugasi i sve za ovu dječicu nema cijene, rekla je Petra Vukadin, Jakovljeva majka.