Svjetski putnik Slaven dokazuje da granice postoje samo u glavi

Ozljeda zbog kobnog skoka u more vezala je Slavena Škrobota za invalidska kolica, no njegova postignuća dokazuju da granice postoje samo u glavi. Nedavno je, naime,  na 13. Hrvatskom festivalu putnika u Šibeniku osvojio nagradu "Dijana Klarić" za putovanje godine. 

- Ja nisam osoba koja skuplja nagrade ili ih priželjkuje, ali to je pokazatelj da ljudi cijene ono što radim, i da to radim na nekakav dobar način, rekao je Slaven Škrobot na početku gostovanja u emisiji Dobro jutro, Hrvatska.

Nagrada je Slavenu dodijeljena za putovanje u Južnu Ameriku koje je trajalo četiri mjeseca. Obišao je devet zemalja:

- Krenuli smo od Brazila, pa smo otišli u Argentinu, Urugvaj, Čile, Uskršnji otok, Ekvador, Bolivija, Peru i Meksiko, nabraja Slaven.

Slaven je prije 15 godina doživio fatalnu nesreću: umjesto na odbojkaškom turniru našao se 2009. godine na ljetovanju na Krku gdje je tijekom skoka u more lupio glavom u prijatelja, i slomio peti vratni kralježak.

Unatoč preprekama, Slaven je odlučio punim plućima živjeti dalje, a presudan je bio put izvan Europe - u Maroko:

- Zapravo, puno izbora ni nema. Kad doživiš ovakvu nesreću i završiš u kolicima, možeš birati - ili ćeš se zatvoriti doma u četiri zida, ili ćeš pokušati nešto napraviti. Nažalost živimo u takvoj okolini gdje je prilično teško nešto napraviti, s obzirom na situaciju u i oko države prvenstveno. No, ja sam bio dosta aktivan i prije nesreće, i nisam se uopće vidio kao osobu koja će se zatvoriti u četiri zida. Odlučio sam probati pronaći nešto što volim raditi. Prvenstveno sam probao sport, ali putovanja su ta koja su me na neki način potaknula da živim i uživam. U njima sam pronašao neku strast i ljubav, i izazov jer, kad sam krenuo putovati, rijetko tko je putovao u ovakvoj situaciji na takve destinacije, objašnjava Slaven. 

Slaven ne zna točan broj zemalja koje je posjetio je ih, kako kaže, ne skuplja:

- Nemam želju posjetiti sve zemlje svijeta, ali rekao bih da sam posjetio između 35 i 40 zemalja. Imam neke svoje prioritete koje zemlje želim obići, dodaje Slaven.

Odredišta bira tako da dobije puno za ono što uloži:

- Gledam dinamiku da ću puno toga vidjeti i doživjeti, a prvenstveno je to priroda, napominje Slaven.

U Južnoj Americi najviše su ga fascinirale Uskršnji otok, Amazona i slano jezero, te Patagonija.

- Jako je puno lijepih mjesta, samo je sad teško napraviti listu u glavi, ali najbolju energiju i atmosferu sam osjetio u Amazoni, ističe Slaven.

Slaven ne putuje sam jer za svako putovanje potrebno je puno truda i organizacije:

- Za putovanje u Južnu Ameriku sam se odlučio za tri suputnika koje nisam ranije znao. Pronašao sam ih putom društvenih mreža, i ovim putom pozdravljam svoje suputnike - Jakova, Mladena i Alena, i Miju, Martinu i Deu koje su nam se usput pridružile. U jednom nas je trenutku bilo čak sedmero, ali kostur ekipe smo bili nas četvorica. Tada sam prvi put imao priliku putovati s tri muške osobe što je uvelike olakšalo putovanje jer putovati Južnom Amerikom u kolicima je dosta izazovno. To je dosad bilo definitivno najteže putovanje, priča Slaven.

Iz perspektive osobe s invaliditetom, Slaven na putovanjima nigdje nije doživio neugodnosti:

- Nitko me nije čudno gledao. Mene čudno gledaju ovdje u Hrvatskoj. Nisam imao nikakvih problema, ljudi su uvijek susretljivi, simpatični i gostoljubivi, uvijek žele pomoći, napominje Slaven.

Što je sljedeće?

- Definitivno - odmor. Imamo ideju sljedeće godine napraviti uspon na Dinaru... I druge ideje mi kruže glavom - htio bih napisati knjigu, sve zaostatke putopisa koje nisam objavio, ali prvenstveno raditi neke druge stvari, posvetiti se sebi, dotjerati život u Zagrebu jer me zadnjih tri - četiri godine baš i nije bilo doma. No, meni je putovanje odmor, ali prvi put nakon Južne Amerike sam se vratio poprilično premoren, i psihički i fizički. Ljudi baš nemaju percepciju kako je putovati kao osoba u kolicima, i koliko to može biti naporno, odgovara Slaven.

S ekipom je na putovanju prošao 80 tisuća kilometara, 23 leta, 15 vožnji autobusima, od kojih neke su trajale i po 18 - 19 sati. 

Kako uspoređuje pristupačnost za osobe s invaliditetom kod nas i u zemljama koje je posjetio?

- Mi smo negdje na sredini. Ako se uspoređujemo s Afrikom onda smo dvadeset godina ispred njih, ali bio sam prošle godine u Singapuru i realno to je grad koji je dobrih 30 - 40 godina ispred nas. S razlogom ga zovu grad budućnosti. Kada ste u kolicima i putujete u takav grad i doživljavate mjesto iz takve perspektive, shvatite koliko je to napredno jer čovjek koji se tamo kreće u kolicima osjeća se potpuno uključen u svakodnevni život. Sve je prilagođeno, ustvrdio je Slaven Škrobot.