Grafiti: između umjetnosti i kršenja zakona

Grafiti, street art i drugi oblici likovnosti na zidovima ulica tema su novog dokumentarnog serijala koji se od utorka emitira na HTV1 od 20,15 sati. U emisiji Dobro jutro, Hrvatska razgovarali smo s autorima serije "Grafiti" - redateljem Lukom Tokićem i producentom Mihovilom Pirnatom.

Novi dokumentarni serijal "Grafiti" koji od sutra prikazujemo utorkom na HTV1 kroz pet epizoda analizira grafite kao pojavu između umjetnosti i kršenja zakona.

- Ja mislim da se većina ljudi koji hodaju ulicom i primijete da su zidovi pošarani pitaju je li to umjetnost ili zločin. Najsuhiji odgovor bi bio: kazneni zakon postoji, u njemu postoji stavka o oštećenju tuđe imovine u koju spada šaranje po zidovima. Ono što je sad tu važno za napomenuti je da su grafiti, 'street art' i murali vrste likovnog izražavanja u javnosti. To sam ja tako shvatio dok sam razgovarao s 40-ak umjetnika, stručnjaka itd. Činjenica je da osim šaranja i ima prekrasnih umjetničkih dijela, ima ljudi koji su u tomu napravili karijeru, objašnjava redatelj i voditelj serije Luka Tokić.

Luka Tokić dodaje kako je primijetio da se zidovi u primjerice Zagrebu ne čiste:

- Tako da imamo 30 godina slojeva i slojeva i slojeva raznih natpisa koje su neki pojedinci jednom napisali. Mi smo u serijalu obradili supkulturne grafite, dakle to su imena ljudi koji ih crtaju. Oni imaju svoje unutarnje pravila, unutar kojih je puno stvari koje su nama nelogične, a njima su logične. U ovim najekstremnijim pravilima, to su možda nekakvi fundamentalistički pristupi, kao u svim supkulturama... Tu se najviše razlikuje opća javnost i supkultura, ali velika većina ljudi koji crtaju grafite ne šaraju na taj način na koji se obično misli, objašnjava Tokić.

Dokumentarna serija snimana je u Hrvatskoj i inozemstvu.

- Bili smo u i u Berlinu i u Japanu, što je bilo baš posebno iskustvo. I to je bilo organizacijski jako zanimljivo za napraviti, a posebno u Japanu gdje su pravila skroz drugačija nego što smo mi navikli tu u Europi. Zanimljivo je da ih u Japanu postoji samo par, ali toliko su strogi njihovi zakoni i to je toliko strogo regulirano, da jednostavno niko ne želi riskirati. Znači, samo ima legalnih, a neki koji su riskirali da naprave nešto ilegalno su čak i u zatvoru završili do 60-ak dana, napominje izvršni producent Mihovil Pirnat.

U Tokiju je ekipa serije boravila zbog izložbe hrvatske grafiti umjetnice Marine Mesar OKO.

- Htjeli smo vidjeti na koji je način ona prihvaćena od međunarodne publike. Usput smo pričali s lokalnim umjetnicima, lokalnim grafiterima i ljudima koji čiste ulice. Činjenica je da su u Japanu pravila jako stroga i oni ih se jako drže. Kršenje pravila je iznimno. Ne vole da se krše pravila. I stvarno, oni tamo čiste zidove. Imaju 30 milijuna ljudi u Tokiju, i oni čiste zidove. U prvoj epizodi ja čistim s Japancima njihove zidove. Ljudi šaraju, ali se to brzo čisti. I policija je vrlo efikasna. Dakle, oni imaju jako oštre kazne. Ako si stranac koji šara po Tokiju, mogu te deportirati, kaže Tokić.

Je li netko ikad u Hrvatskoj završio u zatvoru zbog šaranja po fasadama ili dobio neku kaznu koju je platio?

- Kazne da, ali zatvor nije. To nije toliko baš kod nas prisutno. S puno ljudi smo razgovarali, još posebno u pripremama, upoznavali smo cijelu lepezu ljudi, ali nitko nije spominjao da je bilo zatvora, odgovara Pirnat.

Dio serijala sniman je i u Legradu - mjestu pored Koprivnice gdje se entuzijasti bave hip-hopom i grafitima.

- Od 1980-ih oni održavaju na svojem zemljištu festival grafita gdje dolaze međunarodni i lokalni umjetnici i jako je ugodna domaća atmosfera, kaže Tokić.

Zanimljivo je bilo i snimanje u Puli:

- Tamo smo išli u Romualdovu pećinu snimati neke pra-početke grafita. A u Puli nam je bilo interesantno i zato jer ima više mjesta gdje se rade i murali i grafiti, pa je bilo zanimljivo vidjeti kako je tamo scena funkcionira, dodaje Pirnat.

Supkultura okuplja, dakle, legalne grafitere i muraliste koji se na neki način natječu tko će napraviti bolji rad. Najpoznatiji ulični umjetnik na svijetu zasigurno je Banksy:

- Banksy je jako dobra marketinška mašina. Mislim da je taj tim ljudi, koji danas mora biti uključen, podigao samo crtanje na ulici na jednu eksponencijalno višu razinu. Djelomično to što on radi se nekako vidi i u radovima umjetnika po čitavom svijetu, pa i kod nas. Ono što bih tu napomenuo je da je crtanje u javnosti vani do jedne mjere, koliko smo otkrili, zapravo i industrija. Dakle, vi u Berlinu imate građevinske kompanije koje unajmljuju muraliste i grafitere da im crtaju na zgradama jer im time podižu cijenu kvadrata. I to je rasprostranjeno, to je najnormalnija stvar tamo. Dakle, industrijaliziralo se, zaključio je Tokić.