10:17 / 03.11.2021.

Autor: Magdalena Šipić/Dobro jutro, Hrvatska/HRT/V.G.

Lončarstvo ručnog kola iz Potravlja: "Mene je moj otac navukao"

Lončar iz Potravlja

Lončar iz Potravlja

Foto: Dobro jutro, Hrvatska / HRT

Potravlje je kolijevka cetinskog lončarstva ručnoga kola, jedinstvenoga i u većem dijelu Europe odavno iščezloga zanata čiji počeci sežu u prapovijest. Premda je posljednjih stoljeća bilo prisutno diljem Cetinske krajine, to umijeće izrade zemljanoga posuđa održalo se samo u tom živopisnom selu u podnožju Svilaje na rubu Perućkoga jezera. Zaštićeno je nematerijalno kulturno dobro, ali i turistička atrakcija, pa sinjska Turistička zajednica, u suradnji s Muzejom Cetinske krajine, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija, već nekoliko godina organizira poučnu radionicu. Koja je 2018. čak dobila i uglednu međunarodnu nagradu Plautilla. U kategoriji Najboljega kulturno-turističkoga proizvoda, potravskom lončarstvu pripala je Plaketa s brončanim znakom.

Gospođa Branka prava je umjetnička duša. No, u lončarstvu ručnoga kola dosad se okušala - nije!

- Odavno sam željela, ali nije se zbog obaveza stiglo. Prvi put da sam imala priliku glinu držat u ruci i malo je oblikovati, rekla je Branka Weiss Mekić iz Sinja.

A za to nisu važni samo znanje i iskustvo.

- Kamen je najbitnija stvar, miješa se pola pola, u koritu. Kuhaš bosom nogom jer nema mašine za to i onda znaš - čvrstoća gline mora biti mekša za suđe, za peke malo tvrđa, rekao je Ivan Knezović iz Potravlja.

Umijeće je to što se od pamtivijeka prenosi s koljena na koljeno. Ivan Knezović tako se izvještio još prije četvrt stoljeća. A učio - od najboljih.

- Mene je moj otac navukao lagano. Nisam ni ja to htio raditi jer je to teško. Do podne sam se ja mučio, neće nikako. Znao sam ono što sam mu pomagao, ali ja idem raditi peku ispadne šešir, počnem raditi pa se sruši i onda došla jedna ura, a on govori - sine, bolji si meštar od mene, prisjeća se Ivan Knezović.

A možda i posljednji!

- Puno je zainteresiranih, ali jedan dan i gotovo. Imam ja sina od 23, on je mlad, sad baš to tako i ne vidi, ali kad dođe u 30, 35 godinu - mislim da će drugačije misliti, dodaje Ivan Knezović.

- Ako gospodin Knezović i njegova obitelj prestane, nažalost više nitko nema da se bavi ovim zanatom i samim time ovaj oblik prenošenja znanja za izradu glinenog posuđa na tradicionalan način će nestati, rekla je Monika Vrgoč direktorica TZ Sinj.

Premda seže još u prapovijest.

- Postupak je isti. Koristila se glina s primjesama usitnjenog kalcita koji se dodavao zbog čvrstoće i provođenja topline i nakon toga slijedi pečenje. Ovo je spoj četiri elementa - vode, zemlje, vatre i zraka, rekla je Danijela Petričević Banović, kustosica Muzeja Cetinske krajine.

Od nekad unosnoga posla u Cetinskoj je krajini živjelo i 50-ak obitelji. A bakrama, ćupovima, zdjelama i pekama opskrbljivali su i širi prostor Dalmacije.

- To smo imali svi u kućama, a neki danas koriste. I mnogo je iz toga sve ljepše, rekla je Neda Jukić Bračulj, iz Sinja.

- Razlika postoji. Ja se bavim malo gurmanstvom, pečem uštipke u glinenim posudama, arambaše, tripice. Još je najbolje kad se navečer napravi i ostavi za sutra, onda dobije poseban štih od te glinene posudem kazao je Edo Crljen.

Jedinstveno, u većem dijelu Europe odavna iščezlo, umijeće lončarstva ručnoga kola iz Potravlja danas je nematerijalno kulturno dobro. Ali i turistička atrakcija.

- Svi smo upoznati s nožnim lončarstvom, to je jednostavnije, brže, ovo je jedan primitivniji načini baš zato se teško time baviti, to je razlog zašto je cijenjeno i traženo. Upravo smo imali nedavno ORF-ovce koji su pokazali veliki interes da pokažemo budućim generacijama kako se radilo nekad u prošlosti, rekla je Vrgoč.

Pa "umjetnosti iz zemlje" možda ipak - još nije stigao kraj.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!