Bakterije protiv neaktivnosti: Može li mikrobiota smanjiti rizik preranih smrti?

U našim crijevima žive milijuni bakterija te čine crijevnu mikrobiotu – sustav koji snažno utječe na zdravlje. Najnovija istraživanja objavljena u časopisu Nature otkrivaju i nešto novo: mikrobiota bi mogla imati utjecaj na našu motivaciju za vježbanje.

Znanstvenici su, naime, otkrili da određeni crijevni mikrobi kod miševa šalju signale mozgu i potiču lučenje dopamina – neurotransmitera povezanog s osjećajem nagrade i zadovoljstva.

-To je jedna hipoteza koja je bila potencijalno potvrđena na ovom modelu i ono što treba istaknuti je da je to samo jedan od čimbenika koji utječe na tjelesnu aktivnost. Kad govorimo o dopaminu, ne utječe samo mikrobiota na dopaminske efektore, isto tako ne utječe na našu motivaciju kad govorimo o ljudima, a ne o miševima, hoćemo li mi vježbati ili ne. Dakle ovo je neurobiologija, a ne sportska medicina ili sportska fiziologija. Dakle, to je jedan mehanizam koji je zanimljiv ali i hipoteza koja nam samo daje zapravo naslućivati što se krije u pozadini nevježbanja, rekao je  univ. mag. nutr. Nenad Bratković.

Tijekom vježbanja u mišićima nastaje mliječna kiselina. Zbog njezina nakupljanja osjećamo peckanje za vrijeme treninga i nakon njega. No, ona ne ostaje samo u mišićima, poslije dopire do crijeva, gdje postaje hrana bakterijama – laktobacilima. Upravo se laktobacili, poznati kao dobri probiotici, smatraju jednim od ključnih saveznika zdravog crijevnog mikrobioma.

- Mišići između ostalog luče miokine, dakle tvari koje imaju i blago protuupalno djelovanje, tako da mišiće ne smatramo samo sustavom organa za pokretanje, nego jednim kompetentnim organom važnim u metabolizmu glukoze. Ta mikrobiota ujedno utječe na iskoristivost te glukoze, tako da sigurno slijedi jedno uzbudljivo razdoblje u znanosti koje nam potvrđuje da je itekako važno kako živimo i kako se hranimo kako bismo onda imali dobre implikacije na mišićno zdravlje. Ali ipak pravila fiziologije moraju vrijediti. Badava i dobra mikrobiota ako mi nemamo dostatni pozitivni unos proteina, koji će omogućiti sintezu mišića, odnosno napredak mišićne mase, dodaje Bratković.

Slično kao probiotik, redovita tjelesna aktivnost pospješuje rast dobrih bakterija. To potvrđuju i istraživanja američkih znanstvenika, koja pokazuju da profesionalni ragbijaši imaju znatno raznolikiji crijevni mikrobiom od fizički neaktivnih osoba jednake dobi i težine. Naravno, uz vježbanje, važnu ulogu ima i pravilna prehrana.

- Ako je prehrana bogata procesuiranim namirnicama, to bih jasno istaknuo, dakle kupovnim procesuiranim namirnicama, a ne živom hranom, praktički djelujemo sterilizirajući na tu našu mikrobiotu i činimo negativne ishode na zdravlje sportaša ili rekreativca sportaša. Dakle, nije dovoljno jesti samo proteine. Osoba koja jede puno proteina ne hrani se dobro ako nema dovoljno vlakana biljne hrane koje dramatično pozitivno utječu na ishode mikrobiote. I to je jedan bitan dio koji nastojimo iskomunicirati i kod sportaša. Nije dovoljno jesti samo makronutrijente, paziti na fizički izgled, nego kako je doslovce funkcionalnost probavnog sustava i kakve su pojavnosti na razini kože koja jako dobro reagira u odnosu na hranu koju jedemo i kakav je status probavnog sustava, ističe.

Ova otkrića otvaraju nova pitanja: može li se jednog dana utjecajem na mikrobiom povećati motivacija za vježbanje? Iako je tjelesna aktivnost ključna za zdravlje, više od 80 posto odraslih ne postiže preporučenih 150 minuta tjedno. Sjedilački način života povezuje se sa 6 do 10 posto preranih smrti u svijetu. Razumijevanje onoga što nas potiče na kretanje moglo bi biti važan korak u promjeni tih poraznih statističkih podataka.