Nova generacija dabrova, inženjera ekosustava

Gledajući dabrove kako spokojno plivaju i uživaju u vodi, teško je povjerovati da je ova vrsta početkom 20. stoljeća bila na rubu izumiranja. U cijeloj Euroaziji tada je živjelo jedva nešto više od tisuću jedinki, dok ih u Hrvatskoj uopće nije bilo.

Prije trideset godina naši su znanstvenici odlučili vratiti ih na naš prostor te su pokrenuli projekt reintrodukcije dabra. Iz Bavarske je doseljeno 85 jedinki koje su ispustili na dva slivna područja, Save i Drave.

- Tek nakon dvije, tri godine smo utvrdili da se dabar nastanio znatno dalje od lokaliteta ispuštanja. Tako da već u 3-4 godine imali smo pojedine familije koje su prešle preko 200 km vodotoka da bi došle na stanište, odnosno na lokaciju gdje se kasnije utvrdilo i interniralo. Svake praktično tri godine udvostručen je broj, odnosno broj familija, to utvrđujemo na temelju i praćenja s kamerama, ali i na temelju opsega aktivnosti. Tako da u prosjeku računamo da jedna familija ima četiri do pet jedinki, ističe prof. dr. sc. Marijan Grubešić, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.

Dabrove s razlogom nazivaju inženjerima ekosustava. Naime, svojim branama i nastambama mogu mijenjati i obogaćivati vodene ekosustave. Pregrađivanjem vodotoka dabar stvara i održava močvare koje su među najvažnijim, ali ujedno i najugroženijim ekosustavima.

- Ono što on uspostavi, nasušno što bi rekli, treba u svome staništu je voda. Samim time, vi znate, voda i svjetlo u kombinaciji to je osnova svakog ekosustava, pa iz tog rakursa gdje ima vode, naravno da će to pobuditi dolazak brojnih životinjskih skupina, pratećih, nazovemo to tako, od jednostavnih beskralješnjaka, primjerice kukaca, koji onda za sobom kao izvor prehrane povlače opet niz drugih životinjskih skupina, primjerice vodozemaca, gmazova, tu se prebroje naravno ptice, ali tu su također, sisavci. Tri četvrtine istraživanja koja se bave pitanjem utjecaja dabra na bioraznolikost govore o pozitivnom utjecaju.prof. dr. sc. Marko Vuconja , Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.

No, ponekad aktivnost dabra može uzrokovati i štetu na poljoprivrednim usjevima ili začepiti cijevne propuste. Zbog toga je pokrenut niz radionica kako bi se javnost upoznala sa svim koristima koje dabar donosi te kako bi se pronašlo rješenje i bolje gospodarilo dabrovima.

- Kada vrsta nije prisutna 100 godina, ljudi nisu ni u kakvom doticaju s tom vrstom i naravno da onda bude teško i odjednom iznenađujuće kada se ta vrsta pojavi. I mnogi su tu upitnici, ljudi nisu sigurni o čemu se radi. Ono pravilo, drži se vodotokova i čak i malih potočića i većih rijeka, tako da ga ljudi i viđaju, ne moraju ga se bojati i vide njegovu aktivnost, pošto kako se hrani zimi, često se hrani korom od drveća i ruši sva stabla da bi izgradio nastambu i branu, tako da se njegova aktivnost jako vidi. Tako da ljudi znaju da to nije nužno šteta, da je to prirodno isto, naravno da negdje može doći do toga da će biti smetnja, ali onda se može i drvo zaštititi, mogu se i na vrijeme nekakve preventivne mjere napraviti. istaknula je doc. dr. sc. Linda Bjedov, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.

- Jedna od stvari koju bi trebalo svakako realizirati, a to je primjena plana gospodarenja, odnosno mi smo tu kroz plan gospodarenja predvidjeli određene zone. Dakle, ima zona gdje dabar ne bi trebao biti. I time bi riješili dosta problema. Imamo predviđenu zonu, dakle, prirodna staništa gdje dabar može i treba biti, i upravo sa svojim pozitivnim aktivnostima u tom prostoru. Imamo jednu zonu gdje može biti, ali u određenom broju, dakle, u skladu s kapacitetom, i predvidjeli smo tzv. crvenu zonu gdje dabar ne bi trebao biti i gdje bi ga se trebalo maknuti, odnosno ukloniti s tog prostora rekao je prof. dr. sc. Marijan Grubešić, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.

Unatoč svemu, dabar je ključna vrsta kopnenih voda jer stvara i održava vodotoke koji su korisni i prirodi i ljudima. Zahvaljujući njegovim zahvatima vodeni ekosustavi su stabilniji i otporniji, pa i od poplava i suša. Korist koju donose dabrovi za vodene ekosustave i bioraznolikost višestruko nadmašuje sve izazove.