Jesu li šišmiši krivi za sve? I što uopće znamo o njima?

Od početka priče o koronavirusu prst sumnje upire se u njega, malenog letećeg sisavca - šišmiša. Potaknulo je to ekipu emisije Puls da se zapita što uopće znamo o njima? 

Šišmiš je jedna od najprogonjenijih životinja o kojoj se i danas malo zna. Jedini sisavac koji leti i to noću - kroz povijest je izazivao nepovjerenje i strah. Od straha da nam se ne zaplete u kosu, do straha od prijenosa zaraze.

Od početka pandemije, šišmiš je prvi u opisu krivaca za prijenos koronavirusa na čovjeka, iako znanstvenici vjeruju da je između nas i šišmiša ipak bio posrednik, kaže Ingeborg Bata, voditeljica veterinarske službe zagrebačkog ZOO-a. "Šišmiš može biti nositelj koronavirusa, ali od njega ne obolijeva. Oni u genima imaju nešto što ih štiti i zanimljivo je može li se nešto takvo primijeniti i na ljudima", dodaje.

Šišmiša u svijetu ima više od 1300 vrsta, u Hrvatskoj 33. Susrest ćemo ih u šumi i u gradovima, ali su ipak najčešće društvo speleolozima - u špiljama. Iako ih često nalazimo blizu čovjeka, oni vole skrovita tamna mjesta. I noć. Mogu vrlo dugo letjeti i zato ne čudi strah od širenja koronavirusa. 

Iskusni biospeleolog Tonči Rađa prvi se put sa strahom od šišmiša susreo u Meksiku. Opravdano. 1999. je bio u ekspediciji na Chiapasu i tada je čuo za smrtnosnu bolest koju prenose šišmiši - histoplazmozu. Od te bolesti nema zaštite i najpametnije je ne ulaziti u špilju u kojoj su šišmiši, kaže. Objašnjava kako je zarazan izmet šišmiša koji je fermentirao (guano).

Unatoč svemu, šišmiši su izrazito čiste životinje. Ipak, divlje su životinje i prenose neke bolesti poput bjesnoće. Postoje zoonoze koje se prenose sa životinje na čovjeka. Kod nas je to prilično sigurno. Ali u ovoj situaciji mnogo je veća opasnost od prijenosa bolesti s čovjeka na divlje životinje.

Europski, azijski i afrički šišmiši hrane se kukcima, a oni iz sutropskih krajeva - voćem. Čak tri vrste južnoameričkih šišmiša sišu krv. Upravo je to, uz negativnu simboliku i neznanje - razlog što su dio mitologije i legendi u različitim kulturama.

- Simboliziraju kišu koja je povezana s plodnošću, objašnjava Mirela Holy, etnologinja koja je cijelo svoje obrazovanje usmjerila prema istraživanju mitova i legendi. U kršćanskoj kulturi šišmiši imaju negativnu konotaciju. Također se povezuju i s erektilnim funkcijama. U kineskim kulturama od njih se rade afrodizijaci. A 'krivnju' snosi i Bram Stoker koji je povezao 'nemrtvo' s 'pijenjem krvi'. Međutim, imamo i Batmana koji je 'pozitivac' tako da je stav kulture prema tim životinjama - dvojak, dodaje Holy. 

I dok stripovi, filmovi i legende potiču strah od šišmiša, biolozi ih zbog njihove velike važnosti održanju ekosustava i bioraznolikosti - iznimno poštuju. Oni su bili tu oduvijek i možda kad nas ne bude bilo - oni će ostati, kaže biologinja Mirna Mazija. Upozorava kako nas šišmiši štite od kukaca, a jedna rupa u stablu može biti dom za više od stotinu šišmiša.

Šišmiši vole i gradove. Žive na tavanima, u žljebovima, nerijetko i u kutijama roleta. Svaka manja pukotina je mjesto u koje se mogu skloniti. "Mi smo ti koji najviše utječemo na okoliš. Najlakše je životinju okriviti za pandemiju, ali mi smo ti koji smo doveli te životinje do stresa i do toga da nam se više približavaju", dodaje Mazija.

Šišmiši su tu, pokraj nas. I ne smetaju nam - nemojmo ni mi smetati njima. Trebamo ih. 

Kamera ekipe 'Pulsa' snimila je i šišmiša kako se pere, pa evo prilike da to i vidite.