Pulske dvojbe: Ljubav ili smrt? Svinje ili ljudi?
20.07.2015.
08:53
Autor: Ivan Žaknić
Pulska je publika u Areni pogledala treću ekranizaciju popularnih Kušanovih romana 'Ljubav ili smrt', a u kinu Valli osebujnu kritiku društveno-medijskoga stanja 'Svinjari' Ivana Livakovića.
Jučer je pulska publika u Areni pogledala treću ekranizaciju popularnih Kušanovih romana Ljubav ili smrt, a u kinu Valli osebujnu kritiku društveno-medijskoga stanja Svinjari Ivana Livakovića.
Ljubav ili smrt svoju je kino-distribuciju već prošao. Riječ je o adaptaciji epistoralnog romana Ivana Kušana pa je pred redateljem i scenaristom Danielom Kušanom bio dosta zahtjevan posao. Zanimljivo, bolje se snašao nego u Koku i duhovima kojega je pulska publika prije par godina izabrala za svog favorita.
Film je manje-više redateljski protočan, umetnuti filmiću o velikim ljubavnim pričama ne strše iz cjeline, sve je to Kušan uredno i lijepo posložio. Ljubav ili smrt ima drugu vrstu problema - emocionalne peripetije pomalo su izmjestile ciljanu skupinu prema tinejdžerskoj publici kojoj se, pak, pripovijest o Koku može činiti staromodnom i tromom. Pa i ne čudi što je Ljubav ili smrt gledateljski podbacio u odnosu na prva dva dijela. No, barem je prikazan u Areni što organizatori nisu namrijeli dugometražnom prvijencu Ivana Livakovića Svinjari.
Šteta, jer publiku nikad ne valja podcijenjivati pa čak ni kad je izložena - za domaće filmske pojmove - ogromnoj količini bizarnosti. Već svojim prethodnim kratkim filmovima, poput Prljavi mali mjehurići, Livaković je naznačio što možemo od njega očekivati. I nije iznevjerio. Osnovna tematika filma zapravo je poprilično mejnstrim - kritika društvene trivijalizacije, masovne histerije, žeđi za slavom i medijskog senzacionalizma.
Izvedba je ponekad radikalna i brutalna, ponekad luckasto-pametna, nalik ranim djelima kultnog američkog nezavisnjaka Johna Watersa. Ponekad je, nažalost, kao u srednjem dijelu filma i razvučena i banalna. Koncept Svinjara ipak je takav da film ovisi o uspješnosti dosjetki pri čemu su one najbrutalnije ujedno i najbolje. Teško da ćemo se nakon Svinjara zapitati kojeg vraga gledamo Kardashianke ili da će iz medija zauvijek nestati Severinini selfiji ili Rozgini grudnjaci. Ali, mladi je redatelj hrabro i čestito olakšao dušu. Ironija je u tome što se film koji kritizira suvremene društvene konvencije zbog društvenih konvencija samih nije probio do Arene.
*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a
Ljubav ili smrt svoju je kino-distribuciju već prošao. Riječ je o adaptaciji epistoralnog romana Ivana Kušana pa je pred redateljem i scenaristom Danielom Kušanom bio dosta zahtjevan posao. Zanimljivo, bolje se snašao nego u Koku i duhovima kojega je pulska publika prije par godina izabrala za svog favorita.
Film je manje-više redateljski protočan, umetnuti filmiću o velikim ljubavnim pričama ne strše iz cjeline, sve je to Kušan uredno i lijepo posložio. Ljubav ili smrt ima drugu vrstu problema - emocionalne peripetije pomalo su izmjestile ciljanu skupinu prema tinejdžerskoj publici kojoj se, pak, pripovijest o Koku može činiti staromodnom i tromom. Pa i ne čudi što je Ljubav ili smrt gledateljski podbacio u odnosu na prva dva dijela. No, barem je prikazan u Areni što organizatori nisu namrijeli dugometražnom prvijencu Ivana Livakovića Svinjari.
Šteta, jer publiku nikad ne valja podcijenjivati pa čak ni kad je izložena - za domaće filmske pojmove - ogromnoj količini bizarnosti. Već svojim prethodnim kratkim filmovima, poput Prljavi mali mjehurići, Livaković je naznačio što možemo od njega očekivati. I nije iznevjerio. Osnovna tematika filma zapravo je poprilično mejnstrim - kritika društvene trivijalizacije, masovne histerije, žeđi za slavom i medijskog senzacionalizma.
Izvedba je ponekad radikalna i brutalna, ponekad luckasto-pametna, nalik ranim djelima kultnog američkog nezavisnjaka Johna Watersa. Ponekad je, nažalost, kao u srednjem dijelu filma i razvučena i banalna. Koncept Svinjara ipak je takav da film ovisi o uspješnosti dosjetki pri čemu su one najbrutalnije ujedno i najbolje. Teško da ćemo se nakon Svinjara zapitati kojeg vraga gledamo Kardashianke ili da će iz medija zauvijek nestati Severinini selfiji ili Rozgini grudnjaci. Ali, mladi je redatelj hrabro i čestito olakšao dušu. Ironija je u tome što se film koji kritizira suvremene društvene konvencije zbog društvenih konvencija samih nije probio do Arene.
*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!
Od istog autora
Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija.
Sva prava pridržana.
hrt.hr nije odgovoran za sadržaje eksternih izvora