Mlada nada paraatletike Erik drži europski i nacionalni rekord

Erik Fabian Kaurin ima 23 godine, dolazi iz Kutine i rođen je s oligodaktilijom desne ruke. Bacač je kugle i diska, mlada nada paraatletike i vlasnik europskog i državnog rekorda.

- U disku držim europski rekord s 51.99 m koji sam bacio prošle godine na Cro Openu u Puli, a u kugli imam državni rekord s 15.49 m što sam ostvario u Dubaiju na Grand Prixu u drugom mjesecu. I to mi je dalo plasman na Svjetsko prvenstvo u Kobeu u petom mjesecu, priča nam Erik.

Što je Erika privuklo bacanju kugle?

- Ja sam prije bio u nogometu i zapravo mi se to svidjelo, ali bacanjem kugle sam se počeo baviti na nagovor mog prijatelja Matije Sloupa, isto parabacača, on me nagovarao godinu dana. Ja sam počeo u Kutini i moj prvi trener je zapravo bio za bacanje i onda nije bilo ni druge mogućnosti, ali i za mene nije bilo tu neke dvojbe. Čim sam je primio sam se zaljubio, otkriva nam Erik.

U atletskim je vodama već 8 godina. Najveća su mu potpora obitelj, prijatelji, kolege, a pogotovo trener. Bruh i ozljeda trenutno ga sprječavaju da baca kuglu, ali ne i da održava fizičku spremu.

- Sama atletika je dosta specifična jer se zapravo mora u svakom dijelu biti jak. Znači od samog bacanja do teretane. Ortoza mi olakšava dosta zbog ravnoteže u okretu i daje mi neku stabilnost i sigurnost u samom okretu, kaže Erik.

Uzor u bacanju kugle svakako mu je kolega, uspješni paraolimpijac Matija Sloup.

- Mislim, što je on ostvario, to su svjetski rezultati. Ali na kraju krajeva treba istaknuti svjetskog rekordera Ryana Crousera koji mi je u svakom slučaju idol, dodaje Erik.

Treninzi su vrlo naporni, ujutro je na rasporedu bacanje kugle, a popodne teretana.

- Većinom tjedna imam treninge dvaput na dan i dva puta tjedno imam jednom na dan, kaže Erik.

Koliko ulaže u prehranu i u sebe da bi postigao vrhunske rezultate?

- Sportaši trebaju paziti na prehranu. Ja uglavnom pazim, ali katkad se dogodi da pojedem nešto krivo, priznaje Erik.

Sport je njegova prva ljubav, ali razmišlja i o budućnosti. Studira poslovnu ekonomiju i globalizaciju, na petoj je godini. Nije lako, ali uspješno žonglira između fakultetskih obveza i treninga.

- Jednostavno, sport je za mene način života i u ovom trenutku bez njega ne bih mogao funkcionirati. Ne bih znao što ću sa sobom, priča Erik.

Kako stoji na ljubavnom planu? 

- Trenutno nemam curu, ali ja mislim da sportaši uvijek traže sportašica, da je to neki tijek normalan, ali ne mora biti bacačica, odgovara Erik.

Osobama s invaliditetom koje se žele baviti atletikom poručuje da "probaju paraatletiku, a ako se ne nađu u atletici sigurno postoji neki drugi sport za njih."

Erikov pogled već je čvrsto usmjeren prema Svjetskom prvenstvu:

- Mislim da svaki sportaš uvijek cilja na najviše. Ja uvijek ciljam na prvo mjesto. U svakom slučaju se treba zadovoljiti sa svakim rezultatom jer otići na Svjetsko prvenstvo je već velika stvar, ali ja uvijek ciljam na medalju, naravno, kaže Erik.

Njegov moto je - uložiti maksimalan trud i fokusirati se, bez zabušavanja. Rituali prije nastupa su molitva i hladan tuš. Kako Erik kaže - najveću snagu pokazujemo upravo onda kada padnemo i uzdignemo se. A recept za uspjeh? Rad, disciplina uz mnogo odricanja, ali ističe, na kraju se sve isplati.