60 godina Hrvatske knjižnice za slijepe i slabovidne osobe

Hrvatska knjižnica za slijepe i slabovidne osobe osnovana je davne 1965. godine i ove godine slavi svoj 60. rođendan. a tim je povodom otvorena i izložba. 

U knjižnici ističu kako su im korisnici i knjige uvijek na prvom mjestu:

- Ja bih rekla da su najveće vrijednosti naše knjižnice njezini korisnici, jer naši korisnici su uistinu različiti i dolaze iz različitih skupina, i to uključuje i slijepe i slabovidne osobe i sve druge osobe koje iz bilo kojeg razloga ne mogu čitati standardni tisak. Velika je vrijednost naš fond koji je uistinu važan za naše korisnike, koji broji više od 5000 svezaka, više od 2700 knjiga na brajici, ali bogatstvo koje imamo je i naše bogatstvo knjiga, odnosno nota kojih imamo više od 650, ističe ravnateljica knjižnica Karolina Zlatar Radigović.

Prije 60 godina, kada je sve počelo, knjižnica je imala je samo brajičnu tiskaru.

- Danas radimo i druge formate, i digitalne... Imamo odjel snimanja zvučnih izdanja koja su krenula od magnetofonskih vrpca, preko kaseta, pa do CD-a, da bismo do danas došli do te digitalne knjižnice koja slavi svoju desetu obljetnicu. Taj cijeli proces se može vidjeti i kroz našu izložbu koju smo postavili ovdje u knjižnici i govori o pismenosti slijepih osoba, ali i o knjigama i o čitanju, te kako je taj period prolazio ovih 60 godina, napomenula je Karolina Zlatar Radigović.

Planova za budućnost ne nedostaje:

- Zvijek imamo planova, naravno. Slijedeći period će biti vezan i za nove sadržaje, i nove formate, i mlade... Pokušat ćemo poticati još više brajicu kao temelj pismenosti slijepih osoba. U nekoliko navrata već su me i pitali i prije što bismo htjeli - naravno i više studija i više osoblja, sve bi to bilo dovoljno jer znati podatak da je samo do 10% sadržaja prilagođeno slijepim osobama, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu, uvijek nas motivira da radimo još više upravo za njihovu potrebu, poručila je ravnateljica.

Vera Čulina potpuno je slijepa osoba, a članica je knjižnice od 1971. godine. Kaže nam zanimljiv podatak: u knjižnici je pročitala čak 1999 knjiga.

- Od 1971. godine, kad sam krenula u srednju muzičku školu, onda su mi trebale note na brajici i trebala sam knjige za lektiru koje sam željela inače čitati. Imala sam tada ostatak vida do 1990. godine, ali nikad nisam normalno vidjela. Vidjela sam nešto manje od 10%, ali nije mi bilo dovoljno da bih čitala crni tisak, kaže gospođa Čulina.

Ponuda knjižnice gospođi Veri znači jako puno jer da nema knjiga na brajici i audioknjiga, ona ne bi mogla uopće čitati. A koji su joj omiljeni naslovi?

- Teško je reći koja je najbolja. Ima puno dobrih knjiga. Ja sam čitala dosta biografija i autobiografija o poznatim ljudima, odnosno poznatih ljudi. Neki su sami pisali. Slikari kao što su Michelangelo, Van Gogh, Da Vinci, Camille Pissarro, Vlaho Bukovac, Ivan Meštrović, čitala sam i o velikim glazbenicima, nabraja gospođa Vera.

Duže knjige sluša u zvučnom formatu, a na Brajevu pismu čita časopise da, kako kaže, ne bi zaboravila brajicu.

- Čitati na brajici je meni naporno zato što imam problema s mišićima, pa me zaboli ruka, pogotovo desna. Lijevom rukom pratim red, desnom čitam i hoće zaboljeti ruka. A osim toga, ako slušam u audiotehnici, onda usput mogu štrikati ili heklati, dodaje gospođa Vera.

U Hrvatskoj knjižnici za slijepe i slabovidne osobe stvara se ljubav prema čitanju, a ona je bila, i ostat će u budućnosti vrijedan izvor znanja.