Što čitati? - djelo Bookerovca ili roman u stihu
Književna kritičarka Jagna Pogačnik ovaj tjedan preporučuje dva nova naslova: knjigu "Tijelo" dobitnika nagrade Booker Davida Szalaya te roman u stihovima Lidije Deduš "bog beton".
Što čitati?
Foto: Dobro jutro, Hrvatska / HRT
David Szalay: "Tijelo", Sandorf, prev. Hana Samardžija
Knjiga je to o kojoj se najviše govorilo prošlog tjedna, zbog autorova gostovanja na Interliberu; autor je za roman "Tijelo" dobio, naime, Bookerovu nagradu 2025. godine.
Roman govori o muškarcu koji teško razumije svoje osjećaje, društvenim razlikama, novcu u i moći slučajnosti...
Szalay pripovijeda kratkim rečenicama, kratkim dijalozima, šutnjama i prazninama.
Glavni lik je Istvan, na početku romana ima 15 godina, s majkom seli u novi grad i teško se uklapa, povučen je i nesiguran, teško slapa odnose s vršnjacima. Njegov se život mijenja nakon što upozna susjedu, vršnjakinju njegove majke i taj će odnos, zbog jednog tragičnog događaja, obilježiti njegovu budućnost.
Nakon traumatičnih događaja, život mu poprima drugi smjer i završava u ustanovi za maloljetnike. Kasnije odlazi u vojsku i sudjeluje u vojnoj službi u Iraku, a potom odlazi u London gdje radi kao zaštitar.
Život mu je niz fizičkih i emotivnih iskustava s kojima se teško nosi - ne pokazuje osjećaje, rijeko govori o sebi...
Ulazi u svijet londonske elite. Sposobnost prilagođavanja i šutljivost čine ga korisnim u tom okruženju.
Posebno važan postaje njegov odnos s Helen, suprugom njegovog bogatog poslodavca s kojom će kasnije biti u braku. Istvan od čovjeka skromnog podrijetla prelazi u društveni status bogataša.
Prošlost i emocionalna praznina utječu na njegov život; oblikuju ga slučajnosti, odluke drugih ljudi, tjelesne potrebe, društvene okolnosti i nesposobnost da razumije sebe.
Tijelo iz naslova osnovni je način njegova postojanja u svijetu; mnogo toga doživljava fizički, ali teško prepoznaje i izražava emocije. Njegovo tijelo reagira na događaje.
Njegove su reakcije vrlo kratke i često ravnodušne, teško uspostavlja bliskost, stranac je samome sebi.
Roman prikazuje i kontrast između Mađarske i Londona; Istvan ulazi u svijet bogatih, ali ne postaje njegov ravnopravni pripadnik. Taj odnos ovisi o tome koliko je koristan. Odnose sklapa na osnovu fizičke privlačnosti, potrebe za sigurnošću i društvenim položajem.
Šutnja je način na koji ga upoznajemo, dijalozi su banalni i svakodnevni, a on nije tipičan junak - nema jasne životne ciljeve, ne razumije svoje osjećaje.
Roman govori o univerzalnim ljudskim iskustvima - odrastanju, seksualnosti, strahu, usamljenosti, starenju i smrti. Priča je samo naizgled hladno ispripovijedana jer takav stil proze hvata otuđenje i fatalizam suvremenog života.
“Sažet i prodoran, roman Tijelo, preveden na tridesetak jezika, dosad je najbolje djelo majstora suvremene engleske i svjetske književnosti Davida Szalaya. Priča je to koja postavlja duboka pitanja o pokretačkim silama života: o tome što život čini vrijednim življenja, a što ga slama.”
iz bilješke izdavača
Jagna Pogačnik
Foto: Dobro jutro, Hrvatska / HRT
Lidija Deduš: "bog beton", Fraktura
Lidija Deduš je pjesnikinja, autorica kratkih priča i dramatičarka, a ovo je njezina peta knjiga. Prije ove, vrlo joj je bila zapažena knjiga "ja se zovem lidija deduš".
"bog beton" je roman u stihu, ponovo aktualiziran žanr, a otvara teme traume, obiteljskih odnosa, patrijarhata, klasnih pitanja, mentalnog zdravlja...
Okidač za pisanje je anksiozno-depresivni poremećaj koji dovodi do potencijalne suicidalnosti i psihoterapije na kojoj je suočena s rečenicom - "ispričajte mi sve, iz početka".
Protagonistica je odrasla u sredini u kojoj se držalo pravila kako ono o čemu se priča ne postoji, što se manifestira šutnjom, trpljenjem, ali jednom dovodi do trenutka kad mora puknuti i izletjeti kao bujica iz protagonistice.
Naslovni "bog beton" je metafora šutnje i zabetoniranih riječi. Protagonistica se suočava s prošlošću i transgeneracijskim traumama - senzibilna djevojčica, vršnjačko nasilje, prenošenje strahova, očeva bolest, rat i odlazak u drugu zemlju, izbjeglička sudbina, odnos s partnerima...
Kroz struju svijesti otvaraju se traume i prenose se u jezik. Tekst je bez interpunkcije i velikih slova, a pauze i ritam stvaraju razmaci i izlomljena forma kakvu omogućavaju stihovi.
Tematika je patrijarhat u ruralnoj sredini, rat je u pozadini, a tu je i pitanje klase i siromaštva.
Roman djeluje kao krik prekidan povremenim obraćanjem doktoru. Slijed nije kronološki, nego asocijativni.
Važno je odmicanje od naslijeđenog obrasca mišljenja, koji je protagonisticu učio kako je za sve loše kriva sama.
Tuga je pretvorena u bijes, rješavanje nametnutog srama i prihvaćanje nježnosti i krhkosti, te pronalazak glasa koji može konačno izgovoriti ono što je zabetonirano.
Osjeća se borba za vlastiti identitet, te proglas protiv svake vrste zatiranja, nasilja i nametanja.
Struktura romana prati strukturu traume, što omogućuje da forma romana bude u stihu.
“Nakon beskompromisnog hita "ja se zovem lidija deduš" Lidija Deduš ovim romanom ponovno nas bez uvijanja suočava s našim ranama i strahovima; bog beton divlja je, crnohumorna i bolna knjiga o obiteljskom nasljeđu, traumi i pokušaju da ispričamo vlastiti život prije nego što ga, umjesto nas, ispričaju bolest i društvo puno predrasuda.”
iz bilješke izdavača
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!